Čajanka

Radioaktivni otpad

U radu nuklearne elektrane nastaju radioaktivne otpadne tvari koje mogu biti u plinovitom, tekućem i čvrstom agregatnome stanju. Ako je količina radionuklida iznad propisanih vrijednosti, te se tvari tretiraju kao radioaktivni otpad. S obzirom na svoju specifičnu aktivnost, on se dijeli na nisko i srednje radioaktivni otpad. Odgovarajućim postupcima mijenjamo ih u oblike koji osiguravaju sigurno čuvanje i transport te zaštitu ljudi i okoliša od ionizirajućega zračenja.

Količina nastaloga nisko i srednje radioaktivnog otpada ovisi o stabilnosti rada elektrane i opsega intervencija održavanja. Posljednjih godina u NEK-u u prosjeku nastane oko 45 m³ nisko i srednje radioaktivnog otpada, što se može predstaviti zamišljenom kockom sa stranicom od 3,5 m.

Potkraj 2004. godine u privremenome skladištu NEK-a za nisko i srednje radioaktivni otpad bilo je uskladišteno 2289 m³ tog otpada. Ukupna aktivnost tog otpada bila je 19 TBq.

Vrste radioaktivnoga otpada

Nisko i srednje radioaktivni otpad može se podijeliti i prema tehničkoj klasifikaciji:

• ionski izmjenjivači,
• ukrućena gusta masa iz parogeneratora,
• filtarski ulošci,
• otpaci koji se mogu sabiti.

Mogu se dijeliti i s obzirom na agregatno stanje:

Plinoviti radioaktivni otpad
U radu NEK-a nastaju radioaktivni plinovi koji se do raspadanja čuvaju u spremnicima.

Tekući radioaktivni otpad
Riječ je o tekućinama koje su kontaminirane radionuklidima. Taj otpad znači važan udio s obzirom na ukupnu količinu nisko i srednje radioaktivnog otpada koji nastane u nuklearnoj elektrani. Zato je njegova obrada važna, da bi se smanjio njegov volumen te da bi se pretvorio u oblik prikladan za skladištenje. Za smanjenje volumena tekućega radioaktivnoga otpada koriste se filtriranje, isparavanje i sušenje u bačvi. Isparjela se neradioaktivna voda vraća u proces, a preostala se radioaktivna masa suši u bačvi. Zagrijavanjem bačve izvlači se vodena para i tako nastaje čvrst i suh talog.

Čvrsti radioaktivni otpad
U čvrsti radioaktivni otpad ubrajaju se kontaminirane otpadne tvari, kao što su plastika, papir, krpe, osobna zaštitna oprema, alati i filtarski ulošci.

Čvrsti radioaktivni otpad ima veliki volumen koji je za skladištenje potrebno smanjiti jer bi inače brzo ispunio skladišne prostore. Dekontaminacija je jedan od postupaka za smanjenje njegove zapremnine. U mnogim slučajevima površinski se kontaminirani predmeti mogu uporabom mehaničkih, elektrokemijskih i kombiniranih metoda dekontaminirati do te mjere da više nisu radioaktivni materijal i nisu predmet upravnoga nadzora. Mogu se ponovno koristiti i time se može smanjiti količina radioaktivnog otpada.

Postupci smanjenja volumena čvrstoga radioaktivnog otpada U NEK-u

Superkompaktiranje bačvi
Za smanjenje volumena čvrstoga radioaktivnoga otpada ovom metodom koriste se visokotlačni kompresori koji bačve i njihov sadržaj komprimiraju silom od 10 do 15 MN. Komprimirani otpad pohranjuje se u posebne, za to namijenjene bačve i spremnike. Zbog smanjenja volumena u NEK-u su izvedene dvije akcije superkompaktiranja bačvi visokotlačnom prešom. Tu ćemo tehniku koristiti i ubuduće.

Spaljivanje otpada
Potkraj devedesetih godina NEK se zbog rasterećenja skladišnih kapaciteta prvi put odlučio spaliti zapaljivi nisko i srednje radioaktivni otpad, što je jedna od metoda za smanjenje volumena radioaktivnoga otpada koje se koriste u svijetu. Suhi čvrsti radioaktivni otpad spaljen je u poduzeću Studsvik Radwaste AB iz Nyköpinga u Švedskoj. Bačve s pepelom sad su uskladištene u privremenom skladištu. I ubuduće spaljivanje ostaje jedna od mogućnosti smanjenja volumena nastalog otpada.

Skladištenje suhoga čvrstog nisko i srednje radioaktivnog otpada
Čvrsti nisko i srednje radioaktivni otpad koji je nastao u NEK-u čuva se u privremenom skladištu za nisko i srednje radioaktivni otpad u NEK-u. Privremeno je skladište armiranobetonska zgrada otporna na potrese. Konstruirana je tako da omogućuje odvojeno slaganje posuda s čvrstim radioaktivnim otpadom s obzirom na njihove karakteristike i sigurno postupanje s njima. Postojeći skladišni kapaciteti su ograničeni. Učinkovitim mjerama za sporiji nastanak i postupcima za smanjenje volumena već nastaloga radioaktivnoga otpada privremeno skladište zadovoljava potrebe do 2010. godine. Dakle, nužna je gradnja trajnog odlagališta. Većina zemalja s nuklearnim elektranama u pogonu već ima trajna odlagališta za nisko i srednje radioaktivni otpad.

Za izbor lokacije za trajno odlagalište nisko i srednje radioaktivnoga otpada, izgradnju i upravljanje njime u Sloveniji je nadležna Agencija za radioaktivne odpadke, a u Hrvatskoj Agencija za posebni otpad.

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 19:46:00