Čajanka

Liftom do Svemira

Možemo li očekivati da se za desetak godina koriste liftovi koji prevoze do visine od  100.000 km? Hoće li nam u bliskoj budućnosti odmor u svemiru biti dostupan?

Još u antičko doba ljudi su koristili sredstva koja su ih brže, lakše i efikasnije vodila do cilja na visini. Prvi „liftovi“ bili su jednostavne naprave koje su funkcionisale uz pomoć snage životinja, ljudi ili vode. Liftovi kakve danas poznajemo pojavili su se početkom 19. veka. Gradnja nebodera danas bi bila nezamisliva bez ovog transportnog sredstva. Svedoci smo sve većeg broja liftova koji prevoze ljude i po više stotina metara vertikalno. Ali šta je to u poređenju sa liftom koji vodi pravo u svemir i doseže do visine od neverovatnih 100.000 km?

Motivacija za ovakav projekat leži u do sada neefikasnom korišćenju raketa u kosmonautici. Troškovi lansiranja tereta u orbitu raketom iznose oko 20.000 američkih dolara po kilogramu. Glavni razlog za to je sto najčešće manje od 10% mase rakete odlazi na koristan teret dok preostalih 90% mase otpada na gorivo i motore potrebne za savladavanje zemljine teže i podizanje rakete u orbitu.

Jedno bolje i ekonomičnije rešenje bilo bi izgradnja svemirskog lifta. Jednostavnim rečnikom, bio bi to supersnažan, laki kabl, koji bi se protezao od površine Zemlje do 100.000 km u svemir i služio za transport putnika i tereta. Troškovi lansiranja putem svemirskog lifta bili bi značajno umanjeni i po procenama vodećih stručnjaka za ovu oblast iznosili bi od 200 do samo desetak američkih dolara po kilogramu! Drugim rečima, podizanje tereta u svemir pomoću svemirskog lifta moglo bi da postane podjednako jeftino kao i avionski prenos tereta preko Tihog ili Atlanskog Okena, na primer.

Pomoću ovakvog lifta nekoliko decenija prisutna ideja prikupljanja solarne energije u orbiti putem gigantskih kolektora i njeno prenošenje na Zemlju bila bi konačno ostvariva. Pružiće se mogućnosti i za druge poduhvate, od rudarstva na asteroidima sve do masovnog svemirskog turizma.

Smatra se da prvi koncept svemirskog lifta potiče od ruskog naučnika Konstantina Ciolkovskog. Davne 1895. godine, inspirisan tek sagrađenim Ajfelovim tornjom u Parizu, Ciolkolovski je koncipirao toranj koji bi bio napravljen na zemlji i dostizao visinu od 35.790 km iznad mora.

Kako bi zapravo funkcionisao budući svemirski lift?

Mnogo različitih tipova svemirskih liftova je do sada predloženo. Najzastupljeniji predlog i jedini koncept koji je trenutno predmet intenzivnog istraživanja jeste povodac, u formi kabla, koji se diže uspravno sa Zemljine površine, prolazi kroz geostacionarnu orbitu na 36.000 km i završava se jednim protivtegom od više stotina tona na visini od 100.000 km. Kabl bi se održavao u vazduhu slično principu po kome konac koji ima teg na jednom kraju ostaje zategnut dok ga kružno vrtimo držeći ga za drugi kraj. Naime, postavljanjem centra mase celokupne konstrukcije svemirskog lifta na ivicu geostacionarne orbite, inertne sile protivtega, uzrokovane Zemljinom rotacijom, anulirale bi silu Zemljine gravitacije i držale kabl zategnutim.

Celokupna konstrukcija svemirskog lifta uključuje: baznu stanicu na Zemlji, kabl, transporter i protivteg u svemiru.

Bazna stanica bi mogla biti mobilna ili statična. Mobilna stanica u obliku ploveće platforme na okeanu imala bi prednost manevrisanja kako bi se izbegli jaki vetrovi i oluje, ili sudari sa avionima ili satelitima.

Jedan od najvećih izazova u konstruisanju svemirskog lifta jeste nalaženje odgovarajućeg materijala od koga bi kabl bio izgrađen. To bi trebalo da bude materijal koji je u stanju da trpi veliki pritisak, a istovremeno lagan i ekonomski isplativ. Do početka devedesetih godina 20. veka materijal takvih karakteristika nije postojao. Međutim, japanski naučnik Sumio Iijima 1991. godine otkrio je karbon nanocevi (carbon nanotubes). U teoriji, materijali bazirani na karbon nanocevima imaju potencijal da budu i do 100 puta čvršći od čelika! Ovo je čak tri puta više od onoga sto je potrebno za funkcionisanje svemirskog lifta.

Transporter (climber) bi se uzdizao uz kabl, noseći ljude ili teret. Za putnike bi to bio pravi putnički brod u svemir, sa spavaćom sobom, malom kuhinjom i, naravno, prozorima sa zadivljujucim pogledima na solarni sistem. Dižuci se brzinom od 190 km po satu ova kola bi stigla do geostacionarne orbite za oko osam dana.

NASA pokazuje veliko interesovanje za projekat svemirskog lifta i u toj ideji vidi potencijal. Osim iscrpnih studija o svemirskom liftu.NASA istražuje nanotehnologije koje će, po njima, omogućiti sledeći „giant leap“ budućeg istraživanja svemira čiji važan deo predstavlja koncept svemirskog lifta

Konstrukcija svemirskog lifta bi ljudskoj civilizaciji učinila svemir bližim nego ikada pre. Drastično smanjivanje troškova putovanja između Zemlje i njene orbite omogućilo bi eksploatisanje mineralima bogatih asteroida. Svemirski turizam i odmor u bezgravitacionom prostoru geostacionarne orbite konačno bi postao pristupačan prosečno imućnim ljudima. Jedan od vodećih eksperata i autoriteta za svemirske liftove Dr. Bradley Edwards predviđa da bi, uz neophodne finansije, konstrukcija prvog svemirskog lifta mogla biti završena za deset do maksimalno petnaest godina. Prema njegovim rečima, svemirski liftovi bi mogli da promene civilizacijski tok, kao sto je izum i razvoj kamenog oruđa to učinio u praskozorju ljudske civilizacije.

O liftu koji vodi do svemira mogli smo da čitamo u naučno fantastičnom romanu Sir Artur Klarka “Rajski vodoskoci” (The Fountains of Paradise) objavljenim krajem sedamdesetih godina prošlog veka, gde inženjeri podižu ovaj lift sa vrha planine do geostacionarne orbite, na oko 36.000 km visine. Zahvaljujući ovom nadarenom piscu i pronalazaču, ideja svemirskog lifta približena je široj javnosti. Danas to više ne pripada domenu naučne fantastike, već postaje realnost i naučna činjenica na kojoj se intenzivno radi. Ostaje nam da započnemo odbrojavanje do 2018. godine, za kada je kompanija http://www.liftport.com, osnovana sa glavnim ciljem izgradnje infrastrukture svemirskog transporta, predvidela podizanje prvog svemirskog lifta.

Objavio Operator u 14. lipanj 2007 21:44:00 | 1 komentara

Mjerne Jedinice

Mjerne jedinice razvrstavaju se u slijedeće skupine:

1.      Jedinice Međunarodnog sustava, tzv. jedinice SI:

· osnovne

· izvedene s posebnim nazivima i znakovima

· izvedene bez posebnih naziva i znakova

2.      Iznimno dopuštene jedinice izvan SI

3.      Decimalne jedinice  (tvore se pomoću decimalnih predmetaka)

·  od  jedinica SI, izuzev Celzijeva stupnja i kilograma (vidi točku 1.)

·  od slijedećih  iznimno dopuštenih jedinica izvan SI: litra, teks, bar, elektronvolt i var

4.      Složene izvedene jedinice...
 

OSNOVNE JEDINICE SI

¹⁾ Decimalne jedinice za masu ne tvore se od kilograma, nego od grama.

 

IZVEDENE JEDINICE SI
S POSEBNIM NAZIVIMA I ZNAKOVIMA

 

IZVEDENE JEDINICE SI
BEZ POSEBNIH NAZIVA I ZNAKOVA

Naziv	Znakovi	Veličina
četvorni metar	m2	ploština
kubni metar	m3	obujam
recipročni metar	1/m, m-1	valni broj
metar u sekundi	m/s	brzina
metar u sekundi na kvadrat	m/s2	ubrzanje
kubni metar u sekundi	m3/s	obujamni protok
kilogram po kubnom metru	kg/m3	gustoća
džul po četvornom metru	J/m2	energijska gustoća
džul po kilogramu	J/kg	energijski tijek
džul po kilogramkelvinu	J/(kgK)	specifični toplinski kapacitet
kandela po četvornom metru	cd/m2	svjetljivost
mol po kubnom metru	mol/m3	množinska koncentracija
grej u sekundi	Gy/s	brzina apsorbirane doze
(broj) jedan	1	lomni indeks

 

IZNIMNO DOPUŠTENE JEDINICE IZVAN SI
S POSEBNIM NAZIVIMA I ZNAKOVIMA

Naziv	Znak	Veza s jedinicama SI	Veličina	Uporaba samo za:
morska milja		1852 m	duljina	pomorski, riječni i zračni promet
astronomska jedinica		~1,495 978 7·1011 m		astronomiju
ar	a	100 m2	ploština	ploštinu zemljišta
hektar	ha	10 000 m2
litra	l, L	10–3 m3 = dm3	obujam
stupanj	1°
minuta	1´		kut
sekunda	12
gon	1g
atomska jedinica mase	u	~1,66057 · 10–27 kg		fiziku i kemiju
karat		2 · 10–4 kg	masa	masu dragulja
gram	g	10–3 kg
tona	t	103 kg
minuta	min	60 s
sat	h	3 600 s	vrijeme
dan	d	86 400 s
čvor			brzina	pomorski i zračni promet
teks	tex	10–6 kg/m	duljinska masa	tekstilna vlakna i konac
bar	bar	105 Pa
milimetar živina stupca	mmHg	133,322 Pa	tlak	izražavanje tlaka tjelesnih tekućina
elektronvolt	eV	~1,60219·10–19 J	energija	posebna područja
var	var	1 W	snaga	reaktivnu (jalovu) snagu izmjenične električne struje
bel2)	B	B = 0,5 ln 10 (Np)	razina
neper3)	Np	Np = 1	razina

Objavio Operator u 11. lipanj 2007 12:17:00 | 2 komentara

Tehnologije budućnosti

Ugljik vs. silicij

Gledajući sve tehnologije u nastanku, znanstvenici ih svrstavaju u nekoliko glavnih grupa, premda je to nezahvalno, jer većinu tehnologija možete staviti u barem dvije grupe odjednom. Tako bi najvažnija područja inovacija bila računala, dom, energija, komunikacije, transport, obrazovanje i medicina.Kako je energija budućnosti tema koja je posebno obrađena, preskočit ćemo je. Svijet računala dijeli sličnu sudbinu sa energijom, radikalne promjene i sasvim novi princip rada računala. Silicij, primarni materijal u izrade današnjih računala, zamijenit će ugljik, a radi se i na sasvim novom tipu računala, kvantnim i biometrijskim. Prije desetak godina znanstvenici tvrtke NEC otkrili su male strukture, slične grafitu, koje su ih u potpunosti zbunile. Čas su se ponašale kao metal, čas kao poluvodič. Prvotnu zbunjenost brzo je zamijenilo oduševljenje kada su otkrili potencijal ovog novog materijala. Može služiti kao vodič, prenoseći struju s jedne točke na drugu, ali i kao tranzistor, koristeći promjene u strujnom toku za spremanje informacija. Materijal je uskoro kršten imenom Carbon Nanotube, ugljikove nanocijevi, a osim u svijetu računala donijeti će revoluciju u raznim drugim industrijama, pa će se od njega moći izrađivati kako ekrani monitora tako i laki i čvrsti štapovi za pecanje. Glavna prednost budućeg procesora od ugljikovih nanocijevi nad silicijskim je veličina, odnosno nedostatak iste. Ugljikov procesor bio bi nekoliko puta manji, a samim time i brži. Premda se znanstvenici trenutno muče kako s problemom kako složiti nanocijevi u kompleksne krugove, ova tehnologija ima svijetlu budućnost. Potvrđuju to i imena kompanija koja se bave njenim istraživanjem, od IBM-a, preko Motorole i Samsunga do Intela.

Qubits

Pogledamo li još malo dalje u budućnost, čeka nas još zanimljivosti u svijetu računalnih jedinica i nula. Možda najveća od njih je što više neće biti jedinica i nula, već će kvantna računala uzeti mjesto binarnih. Da bi objasnili kvantna računala moramo objasniti osnove kvantne mehanike. Prema njoj, atomi ili elektroni mogu se naći na dva mjesta u isto vrijeme, ili pak mogu postojati u dva stanja u isto vrijeme. Iskoristivši osobinu elektrona da se oko svoje ose mogu vrtjeti dva suprotna smjera, takozvani spin, znanstvenici su ove osnove kvantne mehanike ukomponirali u računalnu tehniku i dobili prošireni binarni sustav. Ako označimo moguće vrijednosti spina sa nula i jedan, dobivamo kvantne bitovi ili kubite, qubits. Zamislimo sad ovu priču na bazi 20 elektrona, koji se zovu kvantne točke, quantum dots, koje povezuju kubite i dobivamo 20 elemenata ekvivalentnih tranzistorima. Tu je tajna kvantnih računala, u kvantnom tranzistoru koji može imati četiri kombinacije kubita, 0+0, 0+1, 1+0 i 1+1, umjesto dosadašnje dvije, 0 i 1, što znači da brzina raste eksponencijalno. Dva kvantna tranzistora već imaju 16 kombinacija, tri 81 i tako dalje. S obzirom da cijela ova priča buni i neke znanstvenike, profesor Grover iz Bell Laboratorija kao demonstraciju napravio je brzi algoritam za pretraživanje velikih baza podataka, Grover Search Algorithm. Da bi našao podatak u bazi od milijun elemenata mora pretražiti samo 1000 podataka, dakle 0,1%. Klasični search algoritam mora pretražiti barem 40 do 50% od ukupnog broja podataka. Prototipovi kvantnih računala već postoje, ali rade sa samo 7 kubita. Da bi kvantno računalo moglo zamijeniti današnje, binarno, treba raditi sa barem milijun. Kako sada stvari stoje, svijet bi mogla ugledati za 20 do 30 godina.

Budućnost je u biometriji

Negdje još dalje na cesti budućnosti je i bioračunalo, koje umjesto elektrona i procesora koristi impulse koji prolaze kroz neuronsku mrežu, pa sličnom principu kako radi živčani sustav i mozak u čovjeka. Premda bioračunalo postoji samo na papiru, već se danas neke organske materije mogu koristiti za poboljšanje karakteristika postojećih računala. Znanstvenici iz Centra za molekularnu elektroniku «W.M. Keck» iz SAD-a, na čelu sa profesorom Robertom Birgeom napravili su prototip bio-neuronskog memorijskog sustava budućnosti, koji koristi digitalne osobine molekula organske materije. U tu svrhu korištena je molekula proteina bakteriorodopsina, koji se sa posebnim gelom pakira u uređaj duguljastog oblika dimenzije samo 2,5 cm. Prekomplicirano je objašnjavati princip na kojem ova memorija funkcionira, ali recimo samo da joj je kapacitet 1 terabajt podataka, uz brzinu obrade i pristupa od 80 Mbit/s. Dok ove impresivne brojke ugledaju tržište, biometrijska tehnologija koristi se u druge primjene, najviše sigurnosne. Tako je na ovogodišnjem CeBIT sajmu prezentirana unaprijeđena tehnologija biometrijskog čitača otiska prstiju. Na tržištu već postoje prijenosni hard diskovi zaštićeni biometrijskim čitačima i smatraju se najsigurnijim način čuvanja podatka jer vam, uz lozinku, treba i otisak prsta. Uređaji pamte otiske svih deset prstiju za deset osoba. Otisak prsta i rožnice bit će ugrađeni u biometrijske čipove u svim putovnicama koje će se tiskati od 2008. u Velikoj Britaniji. Očekuje se da će najkasnije 2010. sve razvijene zemlje svijeta imati ugrađene biometrijske čipove u sve osobne dokumente. Osim biometrije, važan korak u sigurnosti donijeti će i kvantna kriptografija, šifriranjem signala na nivou fotona i njegovom teleportacijom na drugu lokaciju. Pokusi koji su dosada napravljeni su vrlo obećavajući, i kroz sljedećih desetak godina kvantna kriptografija bi trebala ući u komercijalnu upotrebu.

Staklo i fotoni

Svijet telekomunikacija je i te kako zanimljiv inovatorima, te i tu očekujemo nove poslastice. Dvije su stvari koje najviše obećavaju, optička vlakna i silicon photonics, koji još nema odgovarajućeg hrvatskog prijevoda. Optička vlakna funkcioniraju na prijenosu signala kroz čiste staklene niti, odnosno, signal putuje odbijajući se od staklene niti. Da vam bude jasnije, zamislite da želite jednim izvorom svjetla, recimo reflektorom, osvijetliti dugi hodnik koji nije ravan, već stalno mijenja pravac pod nekim kutom. Da bi to napravili, trebate postavi zrcala koja će na svakom kutu lomiti svjetlo i slati ga u pravcu hodnika. Takav je princip rada optičkog vlakna. Silicon photonics radi na sličnom principu, ali umjesto elektrona prenosi fotone, koji su puno brži. No, da bi obje tehnologije ušle u komercijalnu upotrebu treba riješiti nekoliko problema, od kojih su najvažniji prevelika infrastruktura potrebna za funkcioniranje, te problem propadanja signala na većim udaljenostima. Optička vlakna su već danas u upotrebi u malom broju najvećih svjetskih kompanija, koje si mogu priuštiti ugrađivanje i do metra debelih cijevi s optičkim kabelima te imaju kat viška u zgradi za instaliranje potrebne infrastrukture. Unatoč ovim problemima, budućnost optičkih vlakana i silicon photonics tehnologije je svjetla. Prvi argument za tu tvrdnju su uspješni eksperimenti sa kvantnom teleportacijom, čiji princip entanglementa ili kvantnog uplitanja omogućava da se svojstva čestica prenose s jedne na drugu. To ne samo da rješava problem propadanja signala, već je signal apsolutno zaštićen, jer ga može dešifrirati samo stanica kojoj je upućen. Drugi argument je brzina, jer signal prenošen optičkim vlaknom putuje brzinom od nekoliko desetaka megabita po sekundi.

Roaming uređaji

Jedno od pitanja koje najčešće postavljaju ljudi kad se prvi put sretnu sa Zvjezdanim stazama je kako to da svi u svemiru pričaju engleski. Ne pričaju, svatko govori svoj jezik, a ona značka koju nose na prsima služi, među inim, i kao univerzalni prevoditelj. Zgodno, zar ne, mogućnost komuniciranja s osobom čiji jezik uopće ne poznate. Takvi uređaji, istina, vrlo primitivni naprema onim iz Zvjezdanih staza, spremaju se za izlaz na tržište, a njihovi nasljednici, kao i nasljednici mobitela i dlanovnika su već na papiru. Kako će budućnost definitivno biti bežična i mobilna, nasljednici će biti svojevrsni all-in-one roaming uređaji, slični današnjim dlanovnicima, ali puno napredniji. Biti će to prijenosna računala, mobiteli, univerzalni prevoditelji i štošta drugo u jednom uređaju. Njihova roaming funkcija omogućavati će im da primaju signale iz različitih izvora, prema želji korisnika. Hoćete li ih koristiti za bežično surfanje Internetom, slušanje glazbe, streaminga nekog filma dok putujete vlakom, čitanje e-knjige ili razgovor ugodni sa strankinjom čije su vas oči oborile s nogu, ali čiji jezik ne poznate, vaš je izbor. Jasno vam je da za nešto ovako treba opaka tehnička podrška. Postojeća wireless tehnologija neće biti dovoljna, kao ni njen nasljednik, deset puta brži ultrawideband. Kreativni Šveđani već rade na WBSDD tehnologiji. Razvučemo li ovu smiješna kratica dobijemo radno ime Wireless Broadband Simultaneous Data Delivivery, što već zvuči dovoljno opako da podržava spominjani uređaj. Preduvjet za ostvarenje ove tehnologije je spominjani silicon photonics prijenos podataka. I ova tehnologija je prekomplicirana za objašnjavanje, ali ukratko ćemo reći da će se različiti tipovi podataka prenositi različitim kodiranjem fotona, tako da će tekstualni podaci biti kodirani na jedan način, multimedija na drugi i tako dalje. Na taj način će bandwith biti puno bolje iskorišten, a prijenos podataka brži. Jednom kada na svom roaming uređaju odlučite zatražiti neki podatak, on će poslati zahtjev prijemnoj stanici, ekvivalentu današnjeg wireless hotspota, koja će ga onda obraditi. Sada spojimo sve do sada spominjane tehnologije u jednu priču, i imate kvantna računala sa bio-neuronskom memorijom koja ekstremnom brzinom pronalaze i šalju zahtijevane podatke, zaštićene kvantnim kriptiranjem, preko silicon photonics mreže do hotspota koji ih prosljeđuje vama. Premda je i ova tehnologija u povojima, njena primjena ovisit će o razvoju ostale potrebne, prema sadašnjim predviđanjima 2030. je godina značajnije komercijalne upotrebe. Do tada se valja nadati da će sam univerzalni prevoditelj biti ipak razvijen, a činjenica da je IBM jedna od vodećih tvrtki koji se bave njegovim razvojem razlog je za optimizam.

Dome, hi tech dome

Sve do sad spominjane inovacije promijenit će kako način na koji živimo, tako i mjesto gdje živimo. Dom će dobiti sasvim novu ulogu u našim životima, a već se naziru karakteristike koje će imati. Prva je izgled, open-space prostor, izrazito personalan. Svaki vlasnik ga bez problema može oblikovati prema svojim željama i prohtjevima, ali ga i bez velikih problema preuređivati. Druga je da je dom danas multifunkcionalno mjesto, pa služi kako za odmor, tako i za rad, kako za učenje tako i za zabavu. Treća je karakteristika visoki stupanj diskretno integrirane tehnologije. Svaki uređaj u domu biti će međusobno povezan, i upravo je taj, smart home koncept predmet istraživanja znanstvenika, koji predvode stručnjaci iz Philipsa i skandinavskog telekom giganta Telia. Cilj je stvoriti dom koji će reagirati na vlasnika, i predvidjeti njegove potrebe prije nego on shvati da ih ima. Bitna stvar doma biti će univerzalni prijenosni uređaj koji će imati funkciju sličnu roaming uređaju. Da bi uživanje u domu bilo potpuno upravljat ćete svim uređajima glasovno, a za zabavu brinut će se state of the art entertaiment sustav. Umjesto klasične televizije postojat će hologramski zid, nešto slično onom iz stana Toma Cruisea u filmu Minority Report. Tehnologija za to nije daleko, njen predak već postoji. Radi se o digitalnom ogledalu koje je patentirao Philips. Tajna je u ugrađenim tekućim kristalima u ogledalu koji mogu reproducirati sliku iznutra, pa je gledate na ogledalu. Za sada se slabija verzija ovog proizvoda koristi za reklame, u Hrvatskoj je možete naći recimo u WC-u na aerodromu na Plesu. Philipsovo digitalno ogledalo reproducira sliku puno kvalitetnije, i za razliku od reklamnih, gdje je slika unaprijed programirana, možete birati što želite gledati na njemu i mijenjati kada god želite. Hologramski zid će funkcionirati na istom principu, projekcija iznutra, ali ne na ogledalo, već na nevidljivo polje sile koje će služiti kao platno. Korak dalje je 3D, hologramska prostorija. Nije to klasičan holodek iz Zvjezdanih staza, više je kao kino sa platnom od 360 stupnjeva, koje funkcionira na gore navedenom principu.

Robotska škola

Dio svakog doma u budućnosti bit će roboti, ali ne kućni ljubimci. Štoviše, zadnja istraživanja u Europi pokazuju da, unatoč popularnosti robota kućnih ljubimaca, oni nikada neće zamijeniti prave. U najboljem slučaju mogu biti dodatak, tek 17 posto anketiranih izjavljuje da bi imali robota radije nego pravu životinju. Bliža budućnost robotike leži u edukativnim robotima i kućnim pomoćnicama. Procjene Ujedinjenih naroda govore da će se oko 2030. godine starija populacija gotovo udvostručiti, što će dovesti do manjka kvalificiranog osoblja koji će se o njima brinuti. Znanstvenici sa njemačkog instituta Fraunhofer upravo u tome vide prave posao za robote, i puno očekuju od svog prototipa Care-O-Bot. On bi trebao svojim vlasnicima spremati hranu i piće, podsjećati ih da je vrijeme za lijekove ili pak za njihovu omiljenu seriju na televiziji, te u slučaju bilo kakve opasnosti odmah obavijestiti hitnu pomoć. Prototipovi Care-O-Bota izvrsno se kreću po prostorijama, upravlja im se glasovno, a daljnje usavršavanje uključuje ugradnju mehaničkih ruku i prepoznavanje još većeg broja glasovnih komandi. Krajem 2002. godine Care-O-Bot je krenuo na svoj prvi ispit u pravi svijet, pa je nekoliko modela raspoređeno u muzeje u Njemačkoj da služe kao vodiči. Rezultati su izvrsni, posjetitelji su zadovoljni i iznenađeni njihovom kvalitetom, a posebno oduševljena su djeca. Još veću popularnost kod njih kupi PaPeRo, robot nastao u suradnji Telie s japanskim NEC-om. Njegov glavni adut na tržištu bit će što konstantno potiče djecu na učenje, a to radi jako dobro. Uči ih gotovo svemu, od osnova  matematike, fizike, astronomije i drugih predmeta, do bontona, ophođenja s odraslima do sitnica kao što su pospremiti odjeću prije spavanja i oprati zube. Premda će mnogi ostati zgroženi prijedlogom da robot odgaja djecu, treba napomenuti da on ne zamjenjuje roditelje, već igračke, te djecu uči i odgaja kroz igru. Sigurni smo da će se svi složiti da je bolje da se dijete igra s robotom koji ga uči bontonu nego da igra neke današnje verzije igre partizani i Nijemci.

Hologramski učitelj i umjetnik

Osim robota, na području obrazovanja radi se i na ambicioznim e-learning i h-learning tehnologiji. IBM je već predstavio svoj koncept e-learninga, korištenja tehnologija, poglavito Interneta, za podršku u procesu učenja. Radi se o jednoj od tehnologija koje će vrlo brzo postati standardan dio našeg života. Studenti u inozemstvu ga već u nekoj mjeri i koriste, pa uz sve knjige dobiju i CD ROM sa svim potrebnim materijalima, natuknicama, skraćenim predavanjima, repetitorijima i tako dalje. Uz to im se nudi mogućnost repetitornog provjeravanja znanja i putem e-mail kvizova. Sljedeći korak je ambiciozniji, h-learning, korištenje holograma, koji bi stvarao simulacije slične stvarnom životu. One opremaju pojedinca s konkretnim znanjem koje će u stvarnom životu mnogo bolje iskoristiti od teorije. Osim za učenje, hologrami će umjetnost učiniti interaktivnom. Slike i instalacije moći ćemo personalizirati po željama, te će time svatko od nas zapravo biti umjetnik. Još jedan korak dalje je projekt «Ambient Inteligence», dom koji razumije potrebe svojih korisnika i ispunjava ih. Senzori koji su postavljeni u domu konstantno prate raspoloženje i aktivnosti ukućana i prema potrebi reagira. Na primjer, prototip Nebula spavaće sobe u viziji Philipsa. Primijete li senzori da se u krevetu previše okrećete, nervozno bacate i dajete druge signale da imate noćnu moru, računalo automatski lagano povećava nivo osvjetljenja u sobi ili mu mijenja boju, uključuje tihu relaksirajuću glazbu a poseban uređaj na stropu sobe projicira umirujuće pejzaže za opuštanje. Slična je stvar sa spominjanom interaktivnom umjetnošću, pa računalo, ovisno o vašem raspoloženju, mijenja slike ili instalacije u domu, boje zidova i tako dalje.

IWear

Dom budućnosti prati i odjeća budućnosti, čiji se kreator zove Sundarsen Jayarman, izumitelj interaktivnog tekstila. Riječ je o posebnoj mješavini prirodnih i optičkih vlakana, a koja će biti osnova za proizvodnju pametne odjeće. Jayarmanova tvrtka Sensatex u New Yorku već je proizvela SmartShirt, košulju koja prikuplja tjelesne signale poput temperature i krvnog tlaka i prenosi ih do računala. Ono konstantno kontrolira vitalne znakove, pa u slučaju da osoba doživi infarkt zove hitnu pomoć, utvrdi li povišeni tlak preporuča smirenje i odmor, utvrdi li nizak tlak preporuča kavu i tako dalje. Jayarman tvrdi da se senzori mogu dodavati po želji, samo je stvar razvijanja softvera koji će znati reagirati na dobivene podatke. Sensatex trenutno radi na razvoju pametnoj odjeći koja će kontrolirati inzulin kod dijabetičara. Drugi tip pametne odjeće biti će onaj koji će reagirati na temperature, pa će povećavati svoju gustoću kada je hladnije, ili je smanjivati kada je toplije. Baza za ovu odjeću biti će materijali od kojih se izrađuju odjela za astronaute, te postojeći materijali poput gore-texa, koji je dovoljno rijedak da propusti znoj vani, ali opet previše gust da propusti vodu unutra. Od njega se rade svi moderni sportski dresovi, a istraživanja su u toku da gore-tex dobije i svog pametnog nasljednika.

Scramjet

Internet i računala nisu jedina tehnologija koja će svijet do kraja učiniti globalnim selom. Inovacije na području transporta izazivaju strahopoštovanje i divljenje ljubitelja hi techa. Ono što je najbolje u cijeloj priči je činjenica da iza njih ne stoje korporacije, znanstvenici i laboratoriji, već entuzijazam pojedinaca. Moller Skycar M400 upravo je ono što mu ime sugerira, nebeski automobil. Ova letjelica kreće se brzinom od preko 500 km/h, pomoću dva motora koji joj omogućuju i vertikalno slijetanje i uzlijetanje. Već je dostupna na tržištu, ali uz cijenu od preko 300 tisuća funti, trenutni problem daljnje komercijalizacije ove letjelice je mogućnost prijevoza samo dvije osobe, bez prtljage. No, prototip je tu, interes su pokazale i kompanije, pa je za očekivati i daljnji razvoj projekta. Scramjet, kombinacija mlaznog aviona i rakete, budućnost je zračnog prometa. Premda dijeli iste probleme sa Skycara vezane za trenutnu cijenu i transportne mogućnosti, brzina osam puta veća od zvuka zaista impresionira. Plod je rada Australca Allan Paulla sa Sveučilišta u Queensladnu, koji ga je sam dizajnirao i financirao. S obzirom na to da je sa 400 tisuća dolara uspio napraviti ono što Locheed Martin i Boeing sa NASA-inih 185 milijuna nisu uspjeli, jasno je zašto je ovaj profesor visoko na listi prioritete svemirski agencija. Očekuje se da će početkom sljedećeg desetljeća prve scramjet letjelice povezivati kontinente. Nije ni željeznica bez aduta, baš naprotiv. Dok smo mi oduševljeni nagibnim vlakovima, Japanci se bave MagLev vlakovima, koji putuju na metalnom nosaču po principu magnetne levitacije. Ona će omogućiti da vlak putuje brzinom većom nego što ih imaju današnji avioni, uz sve prednosti i komfor vlaka.

Nanoboti

Dok svijet računala u budućnosti ide u sve veće brojke, giga i tera, medicina postaje manja, nano. Od svih tehnologija koje dolaze najviše se očekuje upravo od nanotehnologije i nanobota. Radi se o minijaturnim, kompjuterski upravljanim sondama, veličine milijuntnog dijela milimetra. Njihova bi primjena revolucionarizirala gotovo sve industrije, ali najviše medicinu. Nanoboti bi se kretali ljudskim tijelom kroz krvne žile, a bili bi programirani da traže i odmah liječe sve anomalije. Skupe i komplicirane operacije postale bi rutinske, sve što bi trebalo napraviti je injekcijom ubrizgati nanobote u tijelo. Oni bi se u tijelu počeli replicirati, odnosno, graditi druge nanobote. Dva tjedna kasnije, kada ih je dovoljan broj, ponovan posjet liječniku koji bi ih aktivirao i za nekoliko dana rak ili bilo kakav tumor bio bi izliječen. Naomi Halas, profesorica kemije i računarstva sa Rice Sveučilišta se bavi nanotehnologijom od 1997. i do sada je najdalje otišla, čak je i konstruirala prototip nanosondi, koje trenutno testira na životinjama. Premda djeluje da je istraživanje otišlo daleko, sama kaže da će trebati još vremena, ali da bi za desetak godina terapije nanobotima trebale biti stvarnost. Do tada će jedna druga tehnologija promijeniti medicinu. Radi se o chipovima ugrađenim u tijelo, a koji sadrže sve relevantne informacije potrebne vašem liječniku – od osobnih podataka, svih do sada preboljenih bolesti, sve ono na što ste alergični, lijekovi koji trenutno koristite itd. Na tržištu je već VeriChip, koji se u SAD-u može ugraditi za malu svotu dolara.

Uz ove stvari, budućnost medicine leži u grani biomedicine. Upravo će ona u budućnosti izolirati sve gene krivce za bolesti, te naći način da se bori protiv njih na njihovom, genetskom nivou. U pripremi ovog teksta autor je razgovarao sa studenticom sa Sveučilišta biomedicine u Uppsali, vodećeg u Europi. Na pitanje što je po njenom mišljenju ono što će obilježiti biomedicinu kroz sljedećih desetak godina, koji su to velika istraživanja na kojima se radi, odgovor je bio: Kraće je i lakše reći kakva se istraživanja ne provode.

Jedno je sigurno, očekuje nas zanimljiva budućnost.

---

Čini li nas tehnologija ljudskim ili ne?

Velike se rasprave vode u svijetu što tehnologija i sve ono što ona donosi ili će tek donijeti znači za čovječanstvo. Stvari se vrte uvijek oko istih pitanja, od onoga u naslovu ovog okvira, preko onoga zbližava li tehnologija ljude međusobno ili ih udaljava, do ekstrema hoćemo li se pretvoriti u Borga ili u degenerirano tijelo sposobno samo za pritiskanje komandi na tastaturi. Nama se čini da su sva ova pitanja sasvim suvišna, usudili bi se reći i pomalo glupa. I to ne mislimo zato jer ćemo u budućnosti upravljati računalima glasom, a ne tastaturom. Razvoj tehnologije zapravo je sasvim neutralan. Problem je u činjenici da se ona često zloupotrebljava. Istina je da daljnja ekspanzija tehnologije otvara sasvim legitimna pitanja o budućnosti čovječanstva ako zloupotrijebi i samo polovicu od tech čuda o kojima smo pisali u glavnom tekstu ili koje zbog nedostatka prostora nismo spomenuli. Međutim, naše je uvjerenje da se to neće dogoditi, već da će se svi napori u razvoju tehnologije usmjeriti prema tome da ona učini našu kvalitetu i način života boljim, i to više od očekivanja okorjelih optimista. Činjenica da ćemo imati računala i robote koji će nam olakšavati posao neće nas ulijeniti. Baš naprotiv, ostaviti će nam više vremena za hobije, rekreaciju, osobno usavršavanje ili provođenje vremena sa dragim ljudima. Činjenica da ćemo imati robota koji će kositi travu ili obrađivati vrt ne znači da mi to više nikada nećemo raditi. Opet, baš naprotiv, raditi ćemo to s većim zadovoljstvom, znajući da ako i ne stignemo napraviti sve, nema štete, robot će završiti. Posao će biti obavljen bez frustracije što niste sve stigli i bez razmišljanja čega se odreći da ga završite. Edukativni roboti igračke bit će s djecom u doba kada su oni kao spužva, upijaju sve što vide i čuju. Učimo li djecu u toj dobi, kroz zabavu, stvarima kao što su osnove raznih predmeta, bontonu i slično, to ostaje u njima zauvijek. Internet i ostali moderni načini komunikacije samo će otvoriti nove mogućnosti upoznavanja ljudi svuda po svijetu, a novi, brzi i jeftini načini prijevoza će biti i dobar razlog da onda odete upoznati tu osobu ili posjetiti taj dio svijeta. 3D slike ili filmovi koje ćete tamo snimiti i ponosno pokazivati prijateljima bit će i njima motiv da odu i oni na put. I tako dalje, za svaku spomenutu tehnologiju mogli bi navesti barem pet razloga zašto mislimo da će poboljšati svijet. U tehnološkim i socijalno razvijenim zemljama svijeta, poput Švedske, to se već događa. Svi invalidi ili stariji ljudi dobiju od države električna invalidska kolica i automobile prilagođene invalidima, Ericsson i Telia nude besplatnu ugradnju mobitela u kolica i tako dalje. Priče o tome zbližava li tehnologija ljude ili ih udaljava u Švedskoj ne postoje, jer je odgovor jasan. I mi se s njim slažemo. Gledajući u budućnost sigurni smo da će tehnologija pretvoriti svijet u bolje mjesto, a ljude učiniti još ljudskijim, sretnim i zadovoljnim. Zvuči utopistički? Sigurno. Ali zvuči li i nemoguće? Nikako! 

---

Epur Si Muove

Tehnologije koje nam nosi budućnosti uvijek nas oduševljavaju, toliko da zaboravimo na jednu stvar: kad će to doći u Hrvatsku? Nije otkrivanje tople vode ako kažemo da je tehnološko stanje u Hrvatskoj u najmanju ruku, da budemo blagi, loše. No, negdje na kraju tunela nazire se svijetlo. Broadband samo što nije ušao u (malo) širu upotrebu, EDGE tehnologiju smo dobili, nagibni vlakovi su stigli, glavna Hrvatska zračna luka će napokon biti renovirana i proširena po EU standardima, tramvaje će uskoro zamijeniti niskopodne željeznice, počinje izgradnja Biomedicinskog centra, i tako dalje. Na prvi pogled, tvrdnja iz naslove je točna, ipak se kreće. Ostaje samo da se pitamo trebamo li biti sretni što se stvari kreću ili ljuti što je to kretanje puževim korakom? 

---

pc chip izbor: Tehnologije koje će promijeniti svijet

Jedna od zanimacija novinara vodećih svjetskih časopisa je slaganje lista tehnologija koje će, po njihovom mišljenju, promijeniti svijet. I mi smo se odlučili na isto. Stoga, lista tehnologija koje će promijeniti svijet, po izboru pc chip ekipe.

1.Nanotehnologija

2.Kvantna računala

3.Biodizel i vodik kao nova pogonska goriva

4.Genomska slika pojedinca

5.Univerzalni prevoditelj

6.Internet preko optičkih vlakana

7.Umjetna inteligencija

8.Inteligentne senzorske mreže

9.Alternativni izvori energije

10.Bežične tehnologije

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 21:01:00 | 0 komentara

Ufologija

Jesmo li zrtve vanzemljana
Istina zapisana u podsvijesti
Paranormalni i duhovni aspekti bliskih susreta s alienima iz letecih tanjira, danas su meta brojnih znanstvenih istrazivanja. Iako iza sebe ne ostavljaju nikakve materijalne dokaze, zrtve aliena pod hipnozom otkrivaju dramaticna iskustva koja se granice s fantastikom!
__________________________

Posljednjih godina u Sjedinjenim Državama veliki broj znanstvenika istrazuje jedan gotovo nevjerovatan fenomen: iskustva ljudi koji su imali « bliske susrete trece vrste». Uz pomoc hipnoze, kod pacijenata se oživljavaju sjecanja na susrete sa alienima (tuđinci, vanzemljani…), koji dolaze odnekud, iz svemira ili iz nekih nama nepoznatih prostorno-vremenskih dimenzija.

Senzacionalna knjiga
“Mnogi koji sumnjaju da su bili oteti ili da su imali susret sa alienima, dolaze u moju ordinaciju gdje im putem hipnoze pomažem u oživljavanju sjecanja pohranjenih negdje duboko u podsvijesti,” kaze dr. Edit Fiore, jedna od najpoznatijih americkih hipnoterapeutkinja, autorica bestselera “Susreti”, knjige koja sadrzi fascinantna svjedocanstv a ljudi koji su pod najrazlicitijim okolnostima bili zrtve aliene.

ODAKLE DOLAZE :
Niko danas ne sumja da u svemiru postoji inteligentni zivot.
 Ipak, prica o prisustvu vanzemaljaca na nasoj planeti mnogi smataraju pretjeranom. Cinjenice, medjutim, govore dugacije

Edit Fiore je klinicka psihologikinja, izvanredan terapeut i profesionalac u svom poslu. Slucajno se prije tridesetak godina pocela baviti hipnozom. Na jednom vikend-seminaru o hipnozi, organiziranom u Big Suru, 1973. godine prvi put je doživjela da bude hipnotisana i da nekog hipnotizira. Od tada se bavi hipnoterapijom i znanstvenim istrazivanjima u kojima su alieni u sredi{tu paznje. U tom je poslu stekla i ugled i slavu.
Dr. Fiore je jedna od rijetkih terapeutkinja {to svoja saznanja i iskustva redovito razmjenjuju s ostalim znanstvenicima. Uostalom, to je bio i glavni razlog zašto se odlucila objaviti senzacionalnu knjigu “Susreti”, u kojoj ubjedljivo dokazuje da su alieni dio na{e stvarnosti.

 FILMSKA VERZIJA:
Nakon sto je Orson Wels snimio svoj "Rat svjetova", mnogi reditelji su se iskusali u tom zanru. Vjerovanje u nastanjene lanete vise nikome nije strano

Pored uzbudljivih sjecanja na dramaticne susrete, u knjizi se detaljno objašnjava i tehnika prepoznavanja odre|enih naznaka koje upucuju na potencijalne zrtve dramaticnih susreta, a u zakljucku knjige se navodi lista organizacija, i imena svih istraživaca i hipnoterapeuta u Americi koji zrtvama mogu pomoci.

Deset najcescih simptoma
Dr. Fiore iskreno vjeruje da na našoj planeti postoji veliki broj ljudi koji su imali «susrete trece vrste» ali se, zbog izvanrednih sposobnosti aliena, toga ne mogu prisjetiti. Istražujuci ovaj fenomene, americka je znanstvenica uspjela doci do nevjerovatnog uvjerenja – alieni su prisutni među nama i permanentno vrše eksperimente na Zemljanima!

TISUĆU LICA VANZEMALJACA:
Jedna od verzija kako bi trebalo da izgledaju vanzemaljci. Oni koji su se s njima sreli, opisuju ih kao miroljubiva bica koja imaju za cilj eksperimentirati na stanovnicima nase planete

 

Ona stoga poziva sve citatelje da ispitaju svoja sjecanja i da provjere nisu li i oni eventualno bili zrtve zagonetnih bica. Pri tome, ona nudi precizne instrukcije i deset najcešcih znakova koji upucuju da je neko dozivio «susret trece vrste»:

- nesposobnos- nocne more ili snovi u kojima poremecaji spavanja;
- budenje sa neobicnim osjecajima u tijelu;
- pojava misterioznih ožiljaka na tijelu;
- osjecaj da vas stalno neko posmatra, nadzire ili komunicira sa vama;
- ako ste vise puta vidjeli NLO;
- neodredena sjecanja na bliske susrete sa alienima;
- neobjašnjeno izljecenje bolesti;
- reagiranje sa strahom ili uzbudenjem prilikom spomena NLO-a ili aliena.

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 19:53:00 | 0 komentara

Radioaktivni otpad

U radu nuklearne elektrane nastaju radioaktivne otpadne tvari koje mogu biti u plinovitom, tekućem i čvrstom agregatnome stanju. Ako je količina radionuklida iznad propisanih vrijednosti, te se tvari tretiraju kao radioaktivni otpad. S obzirom na svoju specifičnu aktivnost, on se dijeli na nisko i srednje radioaktivni otpad. Odgovarajućim postupcima mijenjamo ih u oblike koji osiguravaju sigurno čuvanje i transport te zaštitu ljudi i okoliša od ionizirajućega zračenja.

Količina nastaloga nisko i srednje radioaktivnog otpada ovisi o stabilnosti rada elektrane i opsega intervencija održavanja. Posljednjih godina u NEK-u u prosjeku nastane oko 45 m³ nisko i srednje radioaktivnog otpada, što se može predstaviti zamišljenom kockom sa stranicom od 3,5 m.

Potkraj 2004. godine u privremenome skladištu NEK-a za nisko i srednje radioaktivni otpad bilo je uskladišteno 2289 m³ tog otpada. Ukupna aktivnost tog otpada bila je 19 TBq.

Vrste radioaktivnoga otpada

Nisko i srednje radioaktivni otpad može se podijeliti i prema tehničkoj klasifikaciji:

• ionski izmjenjivači,
• ukrućena gusta masa iz parogeneratora,
• filtarski ulošci,
• otpaci koji se mogu sabiti.

Mogu se dijeliti i s obzirom na agregatno stanje:

Plinoviti radioaktivni otpad
U radu NEK-a nastaju radioaktivni plinovi koji se do raspadanja čuvaju u spremnicima.

Tekući radioaktivni otpad
Riječ je o tekućinama koje su kontaminirane radionuklidima. Taj otpad znači važan udio s obzirom na ukupnu količinu nisko i srednje radioaktivnog otpada koji nastane u nuklearnoj elektrani. Zato je njegova obrada važna, da bi se smanjio njegov volumen te da bi se pretvorio u oblik prikladan za skladištenje. Za smanjenje volumena tekućega radioaktivnoga otpada koriste se filtriranje, isparavanje i sušenje u bačvi. Isparjela se neradioaktivna voda vraća u proces, a preostala se radioaktivna masa suši u bačvi. Zagrijavanjem bačve izvlači se vodena para i tako nastaje čvrst i suh talog.

Čvrsti radioaktivni otpad
U čvrsti radioaktivni otpad ubrajaju se kontaminirane otpadne tvari, kao što su plastika, papir, krpe, osobna zaštitna oprema, alati i filtarski ulošci.

Čvrsti radioaktivni otpad ima veliki volumen koji je za skladištenje potrebno smanjiti jer bi inače brzo ispunio skladišne prostore. Dekontaminacija je jedan od postupaka za smanjenje njegove zapremnine. U mnogim slučajevima površinski se kontaminirani predmeti mogu uporabom mehaničkih, elektrokemijskih i kombiniranih metoda dekontaminirati do te mjere da više nisu radioaktivni materijal i nisu predmet upravnoga nadzora. Mogu se ponovno koristiti i time se može smanjiti količina radioaktivnog otpada.

Postupci smanjenja volumena čvrstoga radioaktivnog otpada U NEK-u

Postupak	Tvari za koje se koristi	Faktor smanjenja volumena
Sabijanje u bačvu niskotlačnim prešom	Tkanina, plastika, lim, kabeli, sitna oprema	Do 4 puta
Superkompaktiranje bačvi	Tkanina, plastika, papir, lim, manji metalni dijelovi	Do 10 puta
Paljenje	Sve zapaljive tvari	Do 30 puta
Rezanje	Sve tvari	Do 2 puta

Superkompaktiranje bačvi
Za smanjenje volumena čvrstoga radioaktivnoga otpada ovom metodom koriste se visokotlačni kompresori koji bačve i njihov sadržaj komprimiraju silom od 10 do 15 MN. Komprimirani otpad pohranjuje se u posebne, za to namijenjene bačve i spremnike. Zbog smanjenja volumena u NEK-u su izvedene dvije akcije superkompaktiranja bačvi visokotlačnom prešom. Tu ćemo tehniku koristiti i ubuduće.

Spaljivanje otpada
Potkraj devedesetih godina NEK se zbog rasterećenja skladišnih kapaciteta prvi put odlučio spaliti zapaljivi nisko i srednje radioaktivni otpad, što je jedna od metoda za smanjenje volumena radioaktivnoga otpada koje se koriste u svijetu. Suhi čvrsti radioaktivni otpad spaljen je u poduzeću Studsvik Radwaste AB iz Nyköpinga u Švedskoj. Bačve s pepelom sad su uskladištene u privremenom skladištu. I ubuduće spaljivanje ostaje jedna od mogućnosti smanjenja volumena nastalog otpada.

Skladištenje suhoga čvrstog nisko i srednje radioaktivnog otpada
Čvrsti nisko i srednje radioaktivni otpad koji je nastao u NEK-u čuva se u privremenom skladištu za nisko i srednje radioaktivni otpad u NEK-u. Privremeno je skladište armiranobetonska zgrada otporna na potrese. Konstruirana je tako da omogućuje odvojeno slaganje posuda s čvrstim radioaktivnim otpadom s obzirom na njihove karakteristike i sigurno postupanje s njima. Postojeći skladišni kapaciteti su ograničeni. Učinkovitim mjerama za sporiji nastanak i postupcima za smanjenje volumena već nastaloga radioaktivnoga otpada privremeno skladište zadovoljava potrebe do 2010. godine. Dakle, nužna je gradnja trajnog odlagališta. Većina zemalja s nuklearnim elektranama u pogonu već ima trajna odlagališta za nisko i srednje radioaktivni otpad.

Za izbor lokacije za trajno odlagalište nisko i srednje radioaktivnoga otpada, izgradnju i upravljanje njime u Sloveniji je nadležna Agencija za radioaktivne odpadke, a u Hrvatskoj Agencija za posebni otpad.

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 19:46:00 | 0 komentara

Gama-zračenje

 

Gama-zračenje obično prati alfa- i beta-zračenje. Gama zraci su vrsta elektromagnetnog zračenja koje rezultuje iz preraspodjele naelektrisanja u samom jezgru. Gama-zrak je foton velike energije. Jedina stvar po kojoj se gama-zrak razlikuje of vidljivog fotona, emitovanog iz sijalice, je njegova talasna dužina; talasna dužina gama-zraka je mnogo kraća. Za kompleksna jezgra postoji mnogo načina na koje protoni i neutroni mogu biti postavljeni u samom jezgru.

 Gama-zraci se mogu emitovati kada nukleus prolazi kroz promjenu iz jednog oblika u drugi. Na primjer, ovo se može desiti kada oblik jezgra pretrpi promjenu. Kada nukleus emituje gama-zrake ne mijenja se ni atomski ni maseni broj:

 

¹⁵²Dy^{*  152}Dy + c

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 19:41:00 | 1 komentara

Što je elektrosmog

Sama riječ elektrosmog je složenica koja u svom etimološkom i gramatičkom sadržaju objedinjuje izraz 'elektro' s engleskom riječi 'smog', a riječ 'smog' smislena je izvedenica riječi: 'smoke ' (dim) i 'fog' (magla).

Prema tome riječ elektrosmog označava 'onečišćenje' okoliša koje je rezultat elektromagnetskog zračenja. U okvirima ovog pojma sadržani su mnogi fenomeni. Razlikujemo niskofrekventna i visokofrekventna zračenja i polja.

Kako nastaje smog

Niskofrekventna elektronska izmjenična polja pojavljuju se kao posljedica električnog naboja koji se stvara u vodovima i uređajima prilikom spajanja na električne instalacije, također i kad ne teče sama električna energija kroz njih.Niskofrekventna izmjenična magnetska polja pojavljuju se prilikom strujanja električne energije u uređajima i električnim vodovima i žicama određenih transportnih sredstava (električni vlakovi, tramvaji i sl.) kao i vodovima visoke naponske mreže. Najveći strah izazivaju visokofrekventna elektromagnetska polja i valovi. Visokofrekventni valovi i polja služe za prijenos podataka na visokim frekvencijama (100 do 300 GHz) – a to znači stvaranje 100 do 300 milijardi titraja ili oscilacija u jednoj sekundi. Električna se i magnetska polja u tom procesu spajaju i tako nastaju elektromagnetski valovi. Ova visokofrekventna zračenja izrazito su bogata energijom i stoga su manje sklona pojavama smetnji u radu. Razlog je to da visokofrekventna polja odašiljači mobilnih telefonskih stanica, televizijski i radio-odašiljači, radari, amaterske radio stanice, milijuni mobilnih telefonskih aparata - konstantno odašilju ova zračenja. I neki kućni bežični telefoni rade na ovom principu. Visokofrekvencijski elektromagnetski valovi pojavljuju se konstantno i na svim mjestima oko nas i to iz različitih izvora – pomislimo samo na radioemisije koje svaki dan slušamo. To drugim riječima znači: ma gdje god mi bili izloženi smo ovom zračenju, odnosno elektrosmogu.

Kako elektrosmog djeluje na ljude?

Jasno je utvrđeno: mozak i živčani sustav upravljaju našim tijelom tako što mu šalju elektromagnetske signale neznatnog intenziteta. Stoga se može pretpostaviti da umjetni i znatno snažniji elektromagnetski valovi mogu barem dijelom utjecati na te vrlo osjetljive senzore u ljudskom tijelu, a možda ih čak i uništiti. Dokazano je također da visokofrekvencijska zračenja uređaja, kao što je na primjer mobilni telefon, mogu dovesti do zagrijavanja tijela ili barem dijelova tijela – slično kao što to čini mikrovalna pećnica. Učinak takvog djelovanja na nas zavisi od visine frekvencije i jačine odnosno intenziteta zračenja. Također i pojedine individualne osobine čovjeka, npr. oblik tijela, visina, konstitucija, mogu ovdje igrati određenu ulogu. Poglavito ljudi koji su jako osjetljivi na ovakva zračenja, smatraju da je elektromagnetsko zračenje uzrok za pojavu kronične premorenosti, alergija, česte glavobolje, nesanicu, pojavu određenih strahova i srčanih tegoba kod njih. Provedene su i studije koje ukazuju na određeni rizik kojeg izazivaju elektromagnetski valovi. Studije isto tako potvrđuju da ova zračenju utječu na središnji živčani sustav kao i na kognitivne funkcije u našem tijelu. I ljudski je imunološki sustav dijelom ugrožen. Doduše još nije sasvim definirano do koje granične vrijednosti ovo zračenje ne bi ni u kom slučaju bilo štetno za zdravlje čovjeka. Stoga je potrebno provoditi daljnja istraživanja kako bi se na taj način razjasnio i utjecaj elektrosmoga.

Kako se zaštiti od utjecaja elektrosmoga?

Na ulici i radnom mjesto teško da možemo pobjeći utjecaju elektrosmoga: okruženi smo mobilnim telefonima, monitorima računala i mnogim drugim izvorima zračenja. Utoliko je važnije da stoga vlastiti dom pretvorimo u sredinu što manje izloženu utjecaju štetnih zračenja.
Električni uređaji kao što su televizijski aparat, radio-budilica ili slični uređaji ne bi trebali biti u spavaćoj sobi. Jer tijekom sna naši su obrambeni mehanizmi u tijelu smanjeni i mi zbog toga razloga vrlo osjetljivo reagiramo na utjecaj elektromagnetskih valova. Električne je uređaje nakon rada potrebno u potpunosti isključiti.

Kritični su uređaji i bežični DECT-telefoni. Stručnjaci upozoravaju da je jačina zračenja koje dopire iz bazne stanice ovih telefona zaista snažna. Stručnjaci su potvrdili da je jačina zračenja bazne stanice na ljudsko tijelo na udaljenosti do 3 m jače nego snaga zračenja u krugu od 20 – 30 m oko zgrade odašiljača za mobilne telefone.
U mnogim stanovima ovi su telefoni najsnažniji izvor visokofrekvencijskog elektromagnetskog zračenja. Neki proizvođači i distributeri opeka i betonskih elemenata i materijala navode točne podatke glede otpornosti odnosno propusnosti svojih proizvoda kad je riječ o elektromagnetskom zračenju.

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 18:15:00 | 0 komentara

Elektromagnetski spektar

 

Kada spomenemo riječ "radijacija", ljudi se pomalo uplaše, jer im odmah pada na pamet pojam poput nuklearnog oružja čije je zračenje štetno po čovjeka.

Međutim, nije sva radijacija štetna. Vidljiva svijetlost, ključni element fotosinteze je također vrsta zračenja. Dakle kakav je to fenomen koji daje ali i uzima život ?

U zadnjih 100 godina došlo je do prave revolucije po pitanju razumijevanja svijetlosti. Sama bit te revolucije je prepoznavanje svijetlosti koja putuje kao val. Zvuči jednostavno, ali malo tko u našem društvu si ga predočuje u takvom obliku. A upravo nam ono omogućava tehnologije, od radio odašiljača pa do lasera. Uklopilo se je u nove znanstvene teorije, koje su pak dovele do novih tehnologija, uključujući i elektroniku. I pomoglo je astronomiji da postane analitička znanost.

 

Sl 1. Pogled na naše nebo u infracrvenom dijelu spektra
Credit: Edward L. Wright.

Informacija koja dolazi sa svjetlosnim valom, kazuje nam što su zvijezde. Svijetlost nam pokazuje koliko daleko su zvijezde, koliko se brzo pomiču, koje kemijske elemente sadrže, koliko su masivne i imaju li planete. Jednog dana će nam možda upravo vijest o slabašnoj svijetlosti koja dolazi sa neke planete, dati do znanja da možda i nismo sami u Svemiru.

Za nastavnike, jedna od najboljih stvari vezanih uz svijetlo je činjenica da je jeftino. Eksperimenti sa svijetlom se jako jednostavno rade u učionici i mogu se prilagoditi cijelom nizu sposobnosti učenika. Učenici mogu raditi duge. Mogu saznati zašto miješanje crvenog, zelenog i plavog pigmenta daje crnu boju i zašto miješanje crvenog, zelenog i plavog svijetla stvara bijelo svijetlo. Također mogu učiti, ne samo o svijetlu, nego o cijelim metodama nauke.

 
Sl 2. Pogled na naše nebo u bliskom-infracrvenom dijelu spektra
Credit: Edward L. Wright.

 

Uhvatimo val

Naš pogled u Svemir je nekada bio samo prozor, dakle jako mala količina valnih duljina (na koje su osjetljive naše oči). U posljednjih 50 godina, novi instrumenti, kao što su radio teleskopi, ultraljubičasti detektori, proširili su znatno naš pogled kroz onaj isti prozor. Tako sada možemo vidjeti nekad nevidljive fenomene kao što su: rođenje zvijezda, žvakanje kanibalskih galaksija, te pozadinsko zračenje Velikog Praska. Široki opseg zračenja nevidljivih i vidljivih valnih duljina kroz koje sada vidimo naš Svemir ima (iako pomalo nespretan) naziv: elektromagnetsko zračenje.

Sl 3. Pogled na naše nebo u dijelu spektra gamma zračenja
Credit: N. Gehrels, D. Macomb, D. Bertsch, D. Thompson, R. Hartman (GSFC), EGRET, NASA

 

Elektromagnetsko zračenje je jedna od mnogih formi koje energija može zauzeti. Kako ime pokazuje, ta energija ima dvije komponente: električnu i magnetsku. Komponente kao takve su nevidljive; one naime postoje u obliku električnih i magnetskih polja.

Ta dva polja su međusobno povezana. Pobuđuju jedno drugo, zračeći ili putujući kroz prostor. Njihova polja variraju po jakosti: slabe, zatim vrate jakost, zatim ponovo slabe i tako dalje. Pri najjačem električnom polju, najjače je i magnetsko. Kada električno polje oslabi, magnetsko polje također oslabi. Kada iskombinirate ove dvije osnovne ideje - kretanje i oscilaciju - dobijete upravo definiciju vala. Postoje i druge vrste valova, kao što su valovi zvuka i vodeni valovi, ali oni su zapravo vibracije fluida (voda, zrak) umjesto vibracija električnog i magnetskog polja. Oscilacija polja se dešava u pravilnim razmacima, poznatijim kao frekvencija. Dok je polje prešlo iz jakog u slabo i natrag, val je prošao određenu udaljenost, poznatu kao valna duljina.

Crvena svijetlost, plava svijetlost, infracrvena svijetlost, ultraljubičasta svijetlost, radio valovi, x-zrake (rendgenske zrake), svi se oni sastoje od pokretnog, oscilirajućeg električnog i magnetskog polja. Često mislimo da su radio valovi nešto što mi možemo slušati. Međutim to je tako zbog toga što radio aparat pretvara radio valove u zvučne valove. Radio valovi su u principu ista stvar kao i svjetlost.

 

 
Sl 4. Zvijezde poput Siriusa imaju maksimum zračenja na UV dijelu spektra.
Život se na planetima takvih zvijezda vrlo teško može razviti.
Graphics: Tomislav Štimac

Iako su sve te vrste zračenja zapravo elektromagnetske, one različito među djeluju s materijom. Što neku vrstu zračenja čini opasnom, drugu dobrobitnom, a ostale pak indiferentnima ? Usporedite valnu duljinu radio vala sa valnom duljinom x-zrake (rendgenske zrake). Valna duljina jedinstveno označava vrstu zračenja. Radio valovi dugački su između milimetra i stotina kilometara - zbog toga su TV i radio antene toliko velike koliko jesu. X-zrake su primjerice dugačke milijarditi dio metra (1/1,000,000,000 m). Kada bismo nekako mogli stisnuti elektromagnetsku valnu duljinu od 1 metra na 1 milijarditi dio metra, mi bismo tada pretvorili radio zraku u rendgensku x-zraku.

Kod vidljivog svijetla, valna duljina određuje boju svijetlosti (vidi sliku 5). Kada bismo kompresirali valnu duljinu crvenog svijetla na pola, dobili bismo plavo svijetlo. (prisjetite se članka "Najbliže zvijezde" gdje se spominju boje zvijezda, op. prev).

Dakle, pravo pitanje je: Što čini dužinu vala tako kritičnom ? Kako ona može biti odgovorna za razlike u načinu na koji radijacija među djeluje s materijom ?

Sl 5. Spektar boja, te pripadajuće mu valne duljine
Graphics: Tomislav Štimac  

 

Pravljenje valova

Kako bismo shvatili to, zamislimo si sljedeći eksperiment. Zamislite da imate 3 metarski konopac i privežete jedan kraj na kvaku od vrata. Sada pomičete drugi kraj konopca gore-dolje, tako da konopac počinje vibrirati i dobivati valni oblik. Mjerite pogledom udaljenost između dvaju vrha kako biste dobili osjećaj za duljinu tog vala. Mislite također na to koliko energije trošite da proizvedete taj val - dakle koliko brzo se umarate.

Pretpostavimo da sada umjesto jednog, poželite proizvesti pet vrhova vala, pazeći da održavate istu visinu tog vala - dakle da smanjite valnu duljinu. Pogledajte sada kako se je promijenila količina energije potrebna da proizvedete tih pet vrhova vala. Dakle, koliko se sada umarate kada morate napraviti pet vrhova. Očito je da ste shvatili kako vam je za proizvodnju kraćih valnih duljina potrebno više energije u odnosu na proizvodnju duže valne duljine koja je tražila puno manje energije.

Isti koncept važi i za elektromagnetsko zračenje. Energija stavljena u val odgovara energiji koju predaje taj val. Dugačke valne duljine (poput radio valova) predaju manje energije nego kratke valne duljine (poput x-zraka). Tu leži ta velika razlika - u količini energije. Ako se valna duljina mijenja milijardu puta, onda se i energija mijenja milijardu puta.

Sada možete shvatiti zašto su x-zrake mnogo opasnije od radio valova. X-zrake imaju jači udar. Također, njihova mala valna duljina omogućuje im da prodiru duboko u ljudsko tijelo. Iz istih razloga, ultraljubičasto zračenje je opasnije od vidljivog svijetla.

Različite vrste zračenja se također mogu definirati iz njihove frekvencije. Frekvencija nije ništa drugo do broj valova koji prođu pored nas svake sekunde. Produženjem valne duljine manje valova prolazi svake sekunde, dakle frekvencija pada. U eksperimentu sa konopcem, frekvencija je bila broj koji je označavao koliko puta je naša ruka išla gore-dolje svake sekunde. Da bismo dobili kraće valne duljine morali smo ruku pomicati većom frekvencijom. X-zrake imaju manju valnu duljinu od radio valova, pa otud imaju veću frekvenciju. To je upravo ono što znače frekvencije na vašem radio prijamniku. Kada bismo mogli "okrenuti" naš prijamnik da prima frekvencije do 1 trilijuna megahertza, mogli bismo "slušati" x-zrake. Pri 600 milijuna megahertza, isti prijamnik bi detektirao svijetlost. U zbilji, niti jedan prijamnik ne može detektirati sve frekvencije elektromagnetskog spektra; energije se prostiru na previše širokom području.

Radio antena može detektirati ili stvoriti elektromagnetsko zračenje. Antena to radi na način da elektroni jure gore-dolje po anteni (pretpostavljajući da antena stoji vertikalno). To kretanje se događa u određenom vremenskom razdoblju, recimo 1 milijun puta u sekundi, frekvencija jednog megahertza (1 MHz) srednjeg vala radio stanice. Ako antena odašilje, jurenje elektrona gore-dolje stvara elektromagnetske valove iste frekvencije. Energija nošena tim valom dolazi od energije utrošene za tjeranje elektrona gore-dolje. A ta energija dolazi od električne struje i radio odašiljača. Da bismo povećali frekvenciju odašiljanja, moramo povećati frekvenciju pomicanja elektrona (koji se gibaju gore-dolje), a za to nam je potrebna veća količina energije. Iz toga se da zaključiti da bi nam svakako porastao račun za struju.

 

Brže od metka

Bilo da se radi o vidljivom svijetlu koje dolazi sa reflektora ili mikrovalnom zračenju koje grije naš topli obrok, elektromagnetski valovi dijele zajedničko svojstvo: Ako pomnožimo valnu duljinu sa frekvencijom, uvijek dobijemo isti broj.

Znadete li koji je to broj ? Poslužite se malim trikom i pogledajte mjerne jedinice koje množite. Valne duljine izražavaju udaljenost, dakle izražavamo ih u metrima. Frekvencija je pak broj valova u sekundi. Dakle, valna duljina pomnožena sa frekvencijom mora imati jedinice koje su izražene u "metrima po sekundi" a to je kako znamo mjerilo za brzinu. Veličina te brzine je brzina svjetlosti: 300 milijuna metara u sekundi. U 19. stoljeću znanstvenici su primijetili da brzina svijetla odgovara brzini elektromagnetskog vala. To je bio dokaz da je svijetlost također oblik elektromagnetskog zračenja.

Iz tog odnosa valne duljine, frekvencije i brzine možemo računati valnu duljinu određene frekvencije ili obrnuto. Jednostavno podijelimo frekvenciju brzinom i dobijemo valnu duljinu. Primjerice, FM radio stanica na 106 MHz (106 milijuna valova po sekundi) odašilje valove duljine 3 metra. AM radio stanica (srednjih valova) na 1,000 kilohertza (1,000 tisuća valova u sekundi) odašilje valne dužine dugačke 300 metara. Zbog toga se AM stanice, za razliku od FM stanica, utišaju kada prolazimo ispod mosta: AM val je previše velik da bi stao ispod mosta.

Sl 6. Jednostavna formula koja nam pokazuje odnos valne duljine i frekvencije
Graphics: Tomislav Štimac

Uspoređivanje brzine svijetlosti sa brzinom elektromagnetskog vala je jedan od mnogih načina na koji su znanstvenici pokušavali saznati tajne zračenja. Kad god govorimo o radijaciji mi smo poput djece koja pokušavaju saznati što se nalazi u dobro zatvorenoj kutiji. Možemo ju primiti, protresti ju i pitati se što je unutra. Nažalost, ne možemo ju otvoriti, jer zračenje nije nešto što možemo staviti na stol i vršiti njegovu detaljnu analizu. U 19. stoljeću znanstvenici su malo protresli "kutiju" elektromagnetskog zračenja i saznali da je svijetlost, obzirom da su njegove najpoznatije valne duljine poznate, zapravo val.

Kasnije su znanstvenici protresli kutiju na drugačiji način. Njihovi eksperimenti su pokazali da je elektromagnetsko zračenje zapravo čestica, (poput sitne čestice pijeska). Toj čestici dali su ime: foton.

To znači da svijetlost dolazi u malim komadićima. Dakle to nije kontinuiran val, nego serija valova. Svaki od komadića, dakle foton, ima energiju koja ovisi o njegovoj valnoj duljini (dakle frekvenciji). Foton radio vala ima milijarditi dio energije koju ima foton x-zrake. Dakle ako želimo poslati određenu količinu energije, možemo poslati jedan foton x-zraka ili milijardu fotona radio valova.

 

Sl 7. U nuklearnim elektranama proizvodi se najopasnija vrsta
zračenja na Zemlji. Gamma zrake!
Photo: Tomislav Štimac

Flux

Elektromagnetsko zračenje koje struji sa Sunca je zapravo oluja (praćena tučom) fotona. X-zrake su tada najveći komadi tuče, veliki kao kugla za kuglanje: jaki, ali srećom rijetki. Radio fotoni su kao najmanji komadi tuče: sitni, i relativno rijetki. Dok su fotoni vidljivog svijetla kao komadi tuče prosječne veličine: nisu ni previše jaki ni slabi, ali svakako najčešći.

Fotoni koji padaju na Zemlju daju energiju koja održava planet na životu, snabdijeva sustav vremenskih prilika i grije našu kožu prilikom sunčanog dana. Da bismo sakupili "komade tuče" fotona, potrebna nam je neka vrst vedra. Solarne ćelije su primjer fotonskog "vedra". Teleskop također. Rata kojom se ta "vedra" pune energijom, naziva se flux. Flux se označava kao količina energije u sekundi koja padne po jedinici površine, npr. kvadratnom centimetru.

Što se dogodi kada nagnemo to vedro ? Kako to utječe na broj fotona ili komada tuče koji upadaju u njega ? Isprobajte to sa najjednostavnijim kolektorom fotona: vašom rukom. Po sunčanom danu, držite svoje dlanove prema gore. Pričekajte par sekundi dok ne osjetite toplinu sunca. Zatim polagano okrećite ruku tako da dlanovi polagano budu nakošeni u odnosu na dolazeće svijetlo. Trebali biste primijetiti manje topline na dlanovima. To je zbog toga što je pala količina sunčeve energije na vašim dlanovima. Flux ovisi o kutu pod kojim dolazeći fotoni padaju na dlan.

Svakako najbolji primjer koji objašnjava koncept fluxa je upotreba solarnih ćelija. Postavimo žaruljicu koju napaja solarna ćelija. Kako okrećemo ćeliju u odnosu na sunce, primjećujemo promjene u intenzitetu sjaja žaruljice. Zanimljivo je i da se biljke prilagođavaju u odnosu na poziciju Sunca, naravno s ciljem da dobiju što više fluxa. Taj proces poznat je kao i fototropija.

Pomicanje nagiba "vedra" koje skuplja fotone također se očituje i kroz promjenu godišnjih doba. Kut između sunčeve svijetlosti i površine Zemlje, pa stoga i flux sunčeve svjetlosti, je manji u zimi nego u ljeti.

Ovo su dakle tri glavna principa koje učitelji prenose učenicima: svijetlost je potpuno ista vrsta zračenja kao radio, rendgenske x-zrake itd; ono dolazi u malim paketićima čija energija ovisi o valnoj duljini; i sakupljanje mnogo tih paketića daje nam energiju za fotosintezu, klimu, solarne ćelije itd.

 
Sl 8. Elektromagnetsko zračenje
Graphics: Tomislav Štimac  

 

Bijelo svijetlo

Većina eksperimenata sa elektromagnetskim zračenjem bavi se proučavanjem različitih valnih duljina vidljive svijetlosti. Vidljiva svijetlost proteže se od 400 nanometara (400 milijarditi dio metra, što odgovara ljubičastom svijetlu) do 700 nanometara (crveno svijetlo).

Eksperimenti sa ultraljubičastom i infracrvenom svijetlošću podupiru ideju da se elektromagnetsko zračenje proširuje izvan vidljivog dijela valnih duljina. Eksperimenti sa ultraljubičastom svijetlošću znaju biti jako impresivni po pitanju izgleda - oni nam pokazuju kako uz pomoć svijetlosti možemo otkriti strukturu atoma.

 

Ultraljubičasto svijetlo

Svijetlo koje se nalazi odmah iza ljubičastog ruba vidljivog dijela spektra naziva se ultraljubičasto svijetlo. Onaj koji se je opekao na suncu, zna da ultraljubičasti fotoni nose mnogo više energije nego oni vidljivog dijela. Svakako bi trebalo čuvati oči od takvog svijetla, noseći sunčane naočale koje apsorbiraju UV zračenje.

Najbolji izvori UV svijetla stvaraju duge valne duljine od 300-400 nm (crno svijetlo) i nešto kraće, ispod 300 nm. Fluorescentni minerali koji apsorbiraju UV svijetlo i emitiraju ga kao vidljivo svijetlo, stvaraju lijepe prizore. Ako prebacite UV svijetlo iz dugih u kratke valne duljine, vidjeti ćete promjene u boji (valnoj duljini) emitiranog svijetla.

 

Blokiranje UV svijetla

Vidljivo svijetlo prolazi kroz čašu. Možemo ga vidjeti! Ali UV svijetlo ne prolazi. Kada se fluorescentni mineral prekrije staklenom čašom i stavi pored izvora UV svjetlosti, ne dolazi do pojave emitiranja svijetlosti od strane minerala. Iz toga možemo zaključiti da je obično staklo zapravo jedna vrst UV filtera. Pitanje je samo koliki postotak želimo filtrirati.

 

Infracrveno svijetlo

Svijetlo koje se nalazi točno iza crvenog ruba vidljivog spektra, naziva se infracrveno svijetlo. Njegovi fotoni nose manje energije nego oni vidljivog svijetla. Naše ruke su bolji detektori infracrvenog svijetla nego naše oči. Predmeti koji emitiraju infracrveno su topli: vatra, električni grijači, žarulje s žarnim nitima.

Postoji i jedan jednostavan eksperiment sa prizmom i tri termometra. Rastavimo bijelu svijetlost uz pomoć prizme na njene komponente. Postavimo prvi termometar u područje gdje dominira ljubičasta boja, dugi postavimo u žuto područje, a treći malo ispod crvenog područja. Rezultat: Treći termometar koji nije bio obasjan ni jednom bojom će pokazivati najvišu temperaturu.

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 18:13:00 | 0 komentara

Torta od čokolade

Posluživanje

Tortu poslužite uz čokoladni liker i kavu.

Savjet

Ova će torta biti ukusnija ako upotrijebite tamnu čokoladu koja sadrži 70 posto kakaa

Objavio Operator u 10. lipanj 2007 18:11:00 | 0 komentara

Razotkrivanje velikog prikrivanja NLO-a

l

Sa Stevenom Greerom za Share International razgovarao Monte Leach

Sljedeći članak objavljen je u časopisu Share International (englesko izdanje) od studenog 1997. godine. Iako se neki navodi odnose na vrijeme objavljivanja članka, njegov sadržaj je još uvijek aktualan, o čemu svjedoči izuzetno živahna aktivnost organizacije CSETI s kojom se možete podrobnije upoznati na njihovim web-stranicama.
       Dr. Steven Greer, liječnik i nekadašnji pročelnik Odjela za intenzivnu njegu u bolnici Caldwell Memorial Hospital u Sjevernoj Karolini, u SAD-u, je općepriznati autoritet za područje NLO-a i izvanzemaljskih pojava. Godine 1990. osnovao je CSETI, Centar za proučavanje izvanzemaljske inteligencije, kao "svjetsku organizaciju posvećenu izgradnji miroljubivih i održivih odnosa s izvanzemaljskim oblicima života."
       Kao dio CSETI-ja, Greer je kasnije  pokrenuo projekt Starlight, čija je svrha otkrivanje čvrstih znanstvenih dokaza o NLO-ima. Od 1993. godine Greer i članovi projekta Starlight imali su više uvodnih brifinga o fenomenu NLO-a za osoblje Bijele kuće, direktora CIA-e (Američke središnje obavještajne agencije), za visoke vojne vođe, visoke predstavnike UN-a, članove američkog senata i kongresa, te za međunarodne vođe i strane vlade.  
       Greer je poseban naglasak stavio na "pronalaženje vojnih, obavještajnih i vladinih službenika te zaposlenika drugih vladinih agencija koji imaju neposredna saznanja iz prve ruke o temi NLO-a i vanzemaljaca". Greer navodi da je pronašao 107 takvih svjedoka iz vladinih krugova. U travnju 1997. njih petnaest svjedočilo je na brifinzima koje je CSETI organizirao u Washingtonu. Među prisutnima na tim brifinzima bili su predstavnici dvadesetak kongresnih ureda, viši dužnosnici izvršne vlasti iz vlade i dužnosnici iz Pentagona, predstavnici nizozemskog veleposlanstva, Nacionalne akademije znanosti i dvaju ureda guvernera. Glavni predstavnici tiskanih i elektronskih medija imali su poseban brifing. Sudionici su primili brojne vladine i vojne dokumente povezane s NLO-ima, kao i video i fotografske snimke NLO-a.
       Svi svjedoci iz američke Vlade koji su bili prisutni potpisali su izjavu da su spremni pod zakletvom, na javnom saslušanju pred američkim kongresom, svjedočiti o projektima i događajima povezanima s NLO-ima kojima su osobno prisustvovali. Dr. Greer je pozvao na organiziranje javnih saslušanja o NLO-ima koje bi sponzorirala vlada i koja bi dovela do potpunog javnog razotkrivanja tog pitanja.
       U intervjuu koji slijedi dr. Greer razmatra moguće posljedice takvih saslušanja, uključujući i moguća neugodna otkrića da su određeni elementi "vojno-industrijskih" krugova iz cijelog svijeta u prošlih pola stoljeća prikrivali postojanje NLO-a.

Share International: Što se događalo nakon travanjskih brifinga u Washingtonu? 
       Steven Greer: Otada se s višim dužnosnicima i članovima Kongresa, uključujući i neke predsjednike važnih odbora, dogovaramo oko početka otvorenih saslušanja.
       Ono što se dogodilo u travnju izazvalo je priličan metež — reći da smo dirnuli osinje gnijezdo bio bi preblago. Ljudi koji su prisustvovali zasebnim brifinzima koje je CSETI organizirao za članove Kongresa, osoblje Bijele kuće i druge, bili su prilično šokirani — mislim da je bio izraz koji su upotrijebili nakon što su saslušali strogo povjerljive svjedoke koji su iz prve ruke svjedočili nepobitnim događajima, kao što su to na primjer bile potjere za NLO-ima usred bijelog dana, koje su uključivale i satelitsko praćenje i praćenje iz Zrakoplovne uprave te izvanredne potjere i pokušaje rušenja NLO-a, iz osamdesetih godina. Imali smo svjedoke tih događaja sa strogo povjerljivim ovlaštenjima i na vrlo osjetljivim  položajima u ratnom zrakoplovstvu, mornarici i kopnenoj vojsci.
       Tu smo poduzeli vrlo hrabar potez identificirajući čvrste dokaze povezane s NLO-ima koje smo zatim pokazali ključnim članovima političkog i vojnog establišmenta u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenim narodima i drugdje. To nije prouzročilo samo golemo zanimanje nego i veliku zabrinutost zbog nečega što bi se može okarakterizirati samo kao neustavno postupanje u vezi s tim pitanjem. 
      
SI: Na što mislite pod "neustavnim postupanjem u vezi s tim pitanjem"? 
       Steven Greer: Postoje strogo povjerljivi projekti koji su u crnom području, takozvani "crni projekti", a uz njih postoje i oni ultra-crni. To spada u doista ultra-crno područje djelovanja USAPs-a (Unackonowledged Special Access Projects), neodobrenih projekata za posebne zadatke. Čak i kada se o tome raspituje netko viši na zapovjednoj ljestvici, izričito mu se kaže da takav projekt uopće ne postoji. To ide sve do, i uključuje je, razine Bijele kuće i Združenog stožera (u Pentagonu). 
       Najbolji primjer o kojem je dosada izviješteno u medijima, u New York Timesu i Washington Postu, je onaj kada je senatski Odbor za obavještajne poslove suočio Državni ured za istraživanje s činjenicom da isti gradi uredsku zgradu vrijednu 300 milijuna dolara a da je Kongres ili Bijela kuća nikad nisu odobrili, te da su osnovali fond od 1.7 milijardi dolara namijenjen podmićivanju, koji također nitko nije odobrio.
       Tu je uključeno nekoliko promjenjivih činitelja: najprije sam fenomen NLO-a, zatim program prikrivanja koji se njima bavi, a tu je i manjak povezanosti između prikrivanja i legalne vlasti, koja je u velikoj mjeri izostavljena iz toga. To postaje vrlo složen problem i zato je trebalo toliko mnogo rada, ne samo s moje strane nego i i od strane nekoliko stotina ljudi s kojima surađujem, da pokušamo razriješiti tu krizu.
      
SI: Želite li reći da američka vlada još od kasnih četrdesetih ili pedesetih godina zna za pojavljivanje NLO-a i da tu informaciju namjerno pokušava sakriti od javnosti?
       Steven Greer: Pa, i da i ne. A razlog zbog kojeg moram reći "i da i ne" leži u tome što morate definirati "američku vladu". Skupinu o kojoj sam govorio, a naziva se MJ-12, Majestic 12 (op. p. — na hrv. 12 veličanstvenih), ili povremeno PI-40 (ne znam što to znači), ne treba miješati s američkom vladom. Na primjer, u razgovoru s direktorom CIA-e na tu sam temu potrošio gotovo tri sata jer on nije mogao ništa saznati o tome. Dakle, kada netko kaže da "američka vlada" taji informacije, on treba razumjeti da "američka vlada" i 99.9 posto ljudi u njoj ne zna ništa o toj temi. Tu mislim na relevantne članove senatskog Odbora za obavještajne poslove s kojima sam razgovarao, relevantne članove osoblja Bijele kuće i CIA-e te vrlo relevantne više članove Združenog stožera. 
       Pitanje tada postaje: tko time upravlja, i kako? Ta pitanja kod ljudi u javnom životu uzrokuju vrlo nervozne reakcije, kada saznaju da postoji organizacija najvećim dijelom zasnovana na privatnom sektoru i sa značajnim predstavništvom u vojnoj i obavještajnoj zajednici, koja djeluje nezavisno, izvan dosega uobičajenih i zakonitih mehanizama provjere, a koji su potrebni za nešto što se želi nazivati demokracijom. 
      
SI: Jesu li neki od svjedoka s kojima ste razgovarali članovi ili bivši članovi te tajne skupine koja zataškava priču o NLO-ima?
       Steven Greer: Da.
      
SI: Zašto oni istupaju baš sada?
       Steven Greer: To je vrlo složeno. Američka vlada, ona kako je zamišljamo ja i vi, kao i druge vlade, u razdoblju kada su na vlasti o tim stvarima ne znaju gotovo ništa. Elementi koji o tome znaju tijesno surađuju s velikim, tehnološki vrlo razvijenim aviokompanijama koje imaju mnogo ugovorenih poslova s američkom vladom. Među članovima te skupine ne postoji suglasnost o tome kako postupati u vezi tog pitanja. Zbog ovoga čime se mi bavimo postoji određeni broj njih koji smatraju da je došlo vrijeme da se to pitanje razotkrije. Tako misli otprilike trećina elemenata u skupini MJ-12. No, tu je i dalje većina, posebice stariji članovi, koji nastoje to držati tajnom barem dok oni sami ne umru. Dakle, čak ni unutar te skupine stajališta oko tog pitanja nisu jedinstvena.
       Zbog toga je tako teško te stvari iznijeti u javnost, jer ne radi se samo o tome da javno kažete: "Nismo sami i tamo vani postoje vanzemaljci." I, usput, ne postoji ni trunka dokaza da su ti NLO-i neprijateljski, unatoč teatralnosti prisutnoj kod ufologa i pisaca znanstvene fantastike. 
       Taj problem je veoma kompliciran jer uključuje moćne interese koji nastoje pod svaku cijenu prikrivati taj problem što dulje, a zbog ekonomskih, društvenih, tehnoloških, geopolitičkih i drugih utjecaja koje bi uzrokovalo to otkriće.
      
SI: Koliko ljudi prema vašoj procjeni djeluje u tim tajnim skupinama? 
       Steven Greer: Oko 200 do 300 ljudi doista zna što se dešava, a samo desetak ih upravlja time i ja znam tko su neki od tih ljudi.
      
SI: Da li bi neke od njih opisali kao direktore naftnih kompanija, ili direktore aviokompanija, ili možda kao vojne zapovjednike? Kako biste ih opisali, općenito?
       Steven Greer: Kao sve što ste nabrojili, ali nije neophodno da su to očiti sumnjivci. Evo jednog primjera. Nakon susreta s direktorom CIA-e otišao sam u grad na jugozapadu SAD-a, to je sve što mogu reći, i susreo se s jednim od članova skupina MJ-12 kojega je veoma zanimalo što radimo. Mislim da je bio šokiran kada je shvatio da ne samo da smo odlučni, nego da smo i uspješni u svojim nastojanjima. Okrenuo se prema meni sa suprotne strane golemog konferencijskog stola u toj vili — taj je čovjek je tehnološki genije, vrlo uspješan na području superračunala i sličnih stvari — i rekao: "Zaista nema potrebe da o tome razgovarate s direktorom CIA-e jer on o tome ne zna ništa, a ništa neće ni saznati. Na vašem mjestu, ja bih razgovarao s ljudima kao što sam ja, s ljudima koji pod tajnim ugovorima obavljaju mnogo visoko-tehnoloških poslova za američku vladu. Razgovarao bih sa savjetodavnim organizacijama, s određenim ljudima koji su zabrinuti zbog religioznih implikacija toga pitanja, te s određenim vjerskim."
       Izrekao je čitavu litaniju tako da sam pomislio da je čovjek lud. Međutim, pokazalo se da da potpuno u pravu. To sam teško prihvatio. Bilo bi još teže očekivati da to netko iz obavještajne komisije senata, ili iz Pentagona, prihvati činjenicu da se s tim postupa na taj način.
       Spomenut ću još jedan slučaj. Dva sata razgovarao sam s nekadašnjim britanskim ministrom obrane i jedinim živućim admiralom s pet zvjezdica na svijetu, lordom Hillom-Nortonom, poslanikom u engleskom gornjem domu. Pred nekoliko godina smo o tome naširoko raspravljali. On mi je ispričao:
       "Sada znam da su NLO-i stvarni i da postoje izvanzemaljski oblici života, međutim kao član britanske vlade odnosno član admiraliteta to nisam znao." Pogledao sam ga i rekao: "To je čudno." Odgovorio mi je: "Uvjeravam vas da se to pitanje nikad nije pojavilo na mm stolu." To mi je ispričao, i u njegovom iskazu nisam primijetio suzdržanost ili himbu; bio je potpuno otvoren, baš kao i direktor CIA-e. Obojica su mi u stvari ispričali istu priču. Oni nikada nisu mogli saznati ništa o tim stvarima. Zapravo, u taj problem nisu nikada pobliže zagledali jer nisu mislili da je takvo nešto moguće. 
       Lord Hill-Norton mi je sasvim nedvosmisleno rekao da sada uopće ne sumnja da takvi projekti doista postoje. Usporedili smo svoje bilješke i razmijenili podatke te došli do sljedećeg zaključka: jedini odgovor na pitanje kako je to moguće je da se tim stvarima upravlja uprocesu paralelnom konvencionalnoj vojnoj i političkoj aktivnosti Vlade. Vrlo sličnu sliku sam stekao i od sadašnjeg direktora CIA-e te predsjednika jedne europske države s kojim sam se susreo. To ne znači da nikad nije bilo predsjednika CIA-e koji o tome nešto nije znao. Znam da su neki od njih znali. Ili da nikada nije bilo predsjednika koji ne bi imao bar neke informacije. Ali, sasvim sam siguran da su znali samo onoliko koliko im je nadzorni aparat tog htio reći i mislim da su većina od toga bile dezinformacije. 
       Nažalost, ufolozi i mediji su te dezinformacije potpuno prihvatili. Nisu postavili bitna pitanja, kao na primjer tko doista stoji iza slučajeva sakaćenja stoke i takozvanih otmica? Jesu li to vanzemaljci? Gotovo nikada. Je li vjerojatnije da stručnjaci za psihološko ratovanje insceniraju takve događaje? Da. I mi to znamo, nemam nikakve sumnje da se upravo to događa.

Upletenost medija
SI: Da li mislite da bi čelnici medijskih korporacija mogli biti upleteni u sve to?
       Steven Greer: Svakako mislim da postoji kontrolna središta unutar različitih medija. Prije nisam smatrao da je tako, međutim dogodilo se nekoliko stvari zbog kojih sam postao vrlo sumnjičav. Ipak, smatram da ljudi idu predaleko s tim teorijama urote.
       Možete psihološki uvjetovati medije da prestanu pisati o tom pitanju. Možete ih diskreditirati, podmetnuti im prijevare (misli se npr. na neke krugove u žitu — op. p.) koje se onda raskrinkaju, možete podmetnuti ljude koji su šarlatani. Možete u to umiješati informacije znanstvenika koji će na to prosvjedovati i ustvrditi da je sve zajedno glupost. Tako da će mainstream mediji, umjesto da kreiraju pravo nezavisno novinarstvo, prihvatiti bilo kakav status quo jer žele biti "in".
       Jednom mis e obratio jedan visoki časnik vojne obavještajne službe i rekao da bi nam kada bi surađivali s njima omogućili neograničen pristup svemu što želimo. Dakako, na taj način bi se prodali, i to je nešto što so odbili učiniti. To ne znači da nema ljudi koji na to nisu pristali.
      
SI: Osim toga, medij su u posjedu velikih korporacija koje su obično vrlo konzervativne.
       Steven Greer: Pitate koliko CBS, koji je u vlasništvu konglomerata, može biti nezavisan, ili NBC, koji  je u vlasništvu General Electrica koji obavlja velike poslove za Ministarstvo obrane?
       Sljedeći problem je pristup medija cijelom pitanju. Ne mogu vam reći koliko mi je napuhanih znanstvenika, novinara i ljudi koji misle da sve znaju reklo: "To mora biti besmislica, jer da nije, to bih već i sam znao jer sam toliko značajan". Štoviše,  mnogi mainstream novinari tome dodaju godine ismijavanja i raskrinkavanja, tako da u javnosti prevladava osjećaj da su mnogi od tih izvještaja obične gluposti, i u tome često nisu u krivu. U tom smislu se u velikoj mjeri slaže s medijima. Naime, posjećujem na stotine susreta i skupova o NLO-ima i rekao bih, da su od 90 do 99 posto svega što tamo vidim i čujem potpune gluposti. Tako da se novinaru može oprostiti ako misli da je sve što čuje o tome glupost. To svakako nije tožno, no razumljivo je.
       Uza sve to, rekao bih da su predstavnici medija koji su prisustvovali brifinzima u Washingtonu bili vrlo zainteresirani, te da i iz toga mogle proizaći dobre i ozbiljne priče.
      
SI: Postoji li možda neki pojedinac koji je na čelu te tajne skupinu, i da li je ta skupina međunarodna?
       Steven Greer: Da, međunarodna je, oko toga nema dvojbe. Ozbiljno sumnjam da postoji pojedinac koji je vodi. Možda je vodstvo rotirajuće, no znam da postoje mnogi ljudi koji najvjerojatnije kreiraju njezinu politiku.
      
SI: Koliko je država po vašem mišljenju uključeno?
       Steven Greer:: Više od nekolicine, a manje od svih. Ne mogu dati njihov točan broj. Rekao bih da postoji predstavništvo koje je vrlo veliko i prostire se od vjerskih entiteta, preko korporacijskih i financijskih, pa do vojno-obavještajnih. Mogu reći da velike industrijske sile svakako imaju entitete koji su uključeni u sve to. Pa ipak, to ne znači da, na primjer, britanski premijer ili ministar obrane zna za to; vjerojatno ni ne sanjaju o tome.
       Želim ovdje istaknuti da nas brojni pojedinci iz vojnih i obavještajnih službi podržavaju u tome da te informacije objavimo. To su pošteni, čestiti muškarci i žene koji doista žele da se to pitanje razriješi. Svjesni su koliko je za naš način života opasno da se s nekim tako moćnim postupam na tako ultra-tajan i vjerojatno ilegalan način. 

Javna saslušanja i pojedinačni pokušaji
SI: Postoje li kakve naznake da će doći do javnog saslušanja? I što ćete učiniti ako do njega ne dođe?
       Steven Greer: Vrlo sam zabrinut da bi se, zbog implikacija koje bi to moglo imati kao i načina na koji oni koji su na vlasti tu temu mogu ili raskrinkati ili potiho zataškati, moglo dogoditi da do saslušanja uopće ne dođe. Pa ipak, optimističan sam. U kongresu ima vrlo dobrih ljudi, a pomažu nam i neki dobronamjerni bivši članovi kongresa koji doista shvaćaju kakve bi sve implikacije to moglo imati. 
       Ako se to ne dogodi, moramo biti spremni kao neprofitna istraživačka skupina prikupiti sva ta svjedočanstva i dokaze i predstaviti ih javnosti putem dokumentarnih filmova, knjiga i konferencija za tisak, tako da to pitanje izađe u javnost neslužbeno. Ako se to ne izvede znanstveno i vrlo vjerodostojno, svijet taj problem jednostavno neće registrirati i svi ti svjedoci će doslovno riskirati svoje živote i karijere uzalud.
       To neće biti jednostavna stvar. Nemamo novčanih sredstava za rad. Naše cjelokupno osoblje sastoji se od jedne osobe koja dolazi u ured 10 sati tjedno da bi pomogla u administrativnim poslovima, a sve se drugo je potpuno volonterski rad. Svi mi oduzimamo vrijeme svojim obiteljima, svom poslu i svojim karijerama.
       Mogu odgovorno reći da imamo fizičke dokaze, fotografije, vladine dokumente i više od stotinu strogo povjerljivih svjedoka iz vojnih i obavještajnih službi koji bi, kad bismo ih mogli udružiti i predstaviti javnosti, mogli predstavljati konačno i nedvosmisleno razotkrivanje tog pitanja. Problem je što nemamo novčanih sredstava da bismo to izveli, i ako američka vlada da preko javnih saslušanja u Kongresu ne dopusti da se to razotkrije službeno, tada će način našeg daljnjeg rada postati vrlo problematično pitanje. 
(Iz časopisa Share International od listopada 1997. godine)

Dodatni izvještaj:

Steven Greer: Od 1993. godine moj tim iz centra CSETI stupio je u kontakt s više od 200 svjedoka iz vladinih, vojnih, obavještajnih i korporacijskih krugova koji znaju za projekte i događaje povezane s nepoznatim letećim objektima, vanzemaljskom inteligencijom i s njom povezanom tehnologijom. Kontakte smo uspostavili sa svjedocima diljem svijeta. Od 1993. do 2000. godine sustavno smo s izvještajima i stvarnim dokazima upoznavali kako američke tako i međunarodne vođe. U Americi smo izvještaje predočili direktoru CIA-e, članovima združenog stožera u Pentagonu, direktoru obrambene obavještajne službe (DIA), brojnim  članovima Kongresa, visokim dužnosnicima u Ujedinjenim narodima i drugima. Izvještaje smo preko brojnih posrednika predstavili i predsjedniku  Clintonu. Svjedoci s ovlaštenjima za pristup najtajnijim vladinim dokumentima i drugim dokazima su također prisustvovali tim razgovorima. Od jeseni 1993. godine, kad smo imali sastanak u zrakoplovnoj bazi Wright Patterson, i kasnije, s direktorom CIE Jamesom Woolseyem,  neprestano smo zahtijevali razotkrivanje pitanja NLO-a i vanzemaljske inteligencije na razini vladinih institucija. Nakon iscrpljujućih  pokušaja da u takvom razotkrivanju zadobijemo suradnju vlade, godine 1998. godine postalo jasno nam ćemo to morati učiniti pomoću građanske inicijative. Članovi kongresa, visoki časnici u vojsci i drugi službenici također su nam preporučili da s tim nastojanjima nastavimo izvan vladinih ustanova, jer je razotkrivanje uz pomoć građanske inicijative zanimanja javnosti jedini način za osiguranje službenih saslušanja i djelovanja vlade. Taj događaj smo planirali posljednje dvije godine. U lipnju 2000. godine su za početak tog projekta osigurani potrebna struktura i sredstva, tako da smo objavili početak rada Disclosure News Programming (DNP) — organizacije za istraživanje novosti, koja je na čelu te čitave operacije. Ciljevi  te organizacije su:

• Osigurati vjerodostojno, međunarodno razotkrivanje činjenica povezanih s NLO-ima;
• dokazati postojanje NLO-a i vanzemaljske inteligencije kao istinito, legitimno i relevantno;
• vratiti postupanje s pitanjima povezanim s NLO-ima i vanzemaljskom inteligencijom pod demokratsku,  legalnu i zakonitu kontrolu;
• obnoviti kongresni i javni nadzor nad neodobrenim projektima koji se trenutno odvijaju izvan zakonskih ovlasti;
• spriječiti utrku u naoružanju u svemiru i izlaganje opasnostima koje takvo naoružavanje predstavlja za svijet;
• dozvoliti razvoj tehnologija povezanih s energetskim i pogonskim sustavima koje bi mogle zamijeniti štetne i neodržive fosilne i atomske energetske izvore.

(Dr. Steven M. Greer, direktor centra CSETI, lipanj 2000.)

Tiskovna konferencija o razotkrivanju pojava NLO-a

Dana 9. svibnja 2001. godine u Washingtonu na tiskovnoj konferenciji istupilo je dvadesetak bivših američkih vojnih, obavještajnih i drugih vladinih dužnosnika i otkrilo svoja neposredna neidentificiranim letećim objektima (NLO-ima) i vanzemaljskim bićima. Događaj je organizirao Disclosure Project (projekt "razotkrivanje"), neprofitna skupina koja radi na iznošenju istine o NLO-ima i vanzemaljskoj inteligenciji u javnost.
       Ovo su neke od tvrdnji iznesenih na toj tiskovnoj konferenciji: postoje čvrsti dokazi da su NLO-e registrirali i pratili američki radarski sastavi; američka vojska je već izradila funkcionalne replike pogonskih sustava koji rade na principu nulte gravitacije i ne zagađuju okoliš; NLO-i su već nekoliko puta na određeni vremenski period onesposobili američke nuklearne rakete; američka vlada kategorizirala je barem 57 različitih vrsta humanoidnih oblika života povezanih s NLO-ima
       Dr. Steven Greer, direktor projekta Disclosure kaže da snimio na video vrpcu intervjue s oko 100 visokopozicioniranih svjedoka koji su imali iskustva s NLO-ima i s više od 300 ljudi koji su spremni svjedočiti pred američkim kongresom pod uvjetom da im se zajamči imunitet, jer bi svojim svjedočenjem prekršili svoje prisege na tajnost dane američkoj vladi.
       Greer apelira na američki kongres da održi saslušanja o NLO-ima i vanzemaljskoj inteligenciji, da se prestane s naoružavanjem svemira i da započne s istraživanjem tehnologija povezane s NLO-ima, za koje vjeruje da se mogu upotrijebiti za izgradnju čistih, obilnih izvora energije za čitav svijet. Dr. Greer je između ostalog rekao: "To je izuzetno važna stvar. Vojnu, znanstvenu i političku zajednicu zamolio sam da ozbiljno prouči materiju koju ovdje predstavljamo i učini pravu stvar za čovječanstvo i za našu djecu."
(Izvor: Obavijest za medije projekta Disclosure, SAD)
[Časopis Share International od lipnja 2006. godine]

Objavio Operator u 9. lipanj 2007 20:41:00 | 1 komentara